Nadbiskupski duhovni stol Zagrebačke nadbiskupije uzvratio je priopćenjem patrijarhu Irineju koji je kritizirao izjave Josipa Bozanića u Vukovaru. Patrijarh Irinej za beogradske "Večernje novosti" izjavio je sljedeće:

„U današnjoj Republici Hrvatskoj, koja je jednom nogom u Europskoj uniji, čak i pojedini vjerski predvodnici potiču kršenje elementarnih ljudskih prava svojih sugrađana, pravoslavnih Srba, kao što su pravo na povratak i siguran život, ravnopravnost u zapošljavanju, pravo na vraćanje kuća, stanova i druge otete imovine, pravo na ime, jezik i pismo...U vezi s ovim posljednjim, što reći na javno istupanje jednog od najuglednijih i najutjecajnijih ljudi u tamošnjem rimokatoličkom episkopatu kojim se pruža podrška nečuvenom zahtjevu šovinističkih grupa da se zabrane srpski ćirilični natpisi u Vukovaru, gradu u kojem i danas živi mnogo Srba? Tko, za Boga miloga, može pretendirati na monopol u stradanju i na neprikosnoveni status žrtve? Zaista, nevjerojatno! Naša braća rimokatolici u Srbiji imaju sva prava, kao i mi. Mi se za to zalažemo ne odstupajući.“

U posljednjem djelu spominje se pojedinac, odnosno jedan od najuglednijih i najutjecajnijih ljudi u rimokatoličkoj crkvi u Hrvatskoj gdje ga se proziva da se ponaša neravnopravno te da podržava šovinizam i zabranu ćirilice na području Vukovara. U priopćenju su podsjetili koje su točno bile Bozanićeve riječi pri posjeti Vukovaru 29. travnja 2013. prigodom hodočašća svećenika Zagrebačke nadbiskupije. Kardinal Bozanić tada je rekao:

„Došli smo u Vukovar u trenutku kada hrvatsko društvo iznova preplavljuju pokušaji da se posebnost Vukovara zaniječe, da se ne cijeni ono što je najvrjednije u tkivu naroda, da se ne gradi na istini. Tako se nastoji stvoriti dojam da je ovo mjesto kao i svako drugo; da se ovdje nije dogodilo ništa što bi odstupalo od redovitosti; da se prema Vukovaru treba odnositi nekom beživotnom i hladnom redovitošću kao i prema drugim mjestima.Ali mi dobro znamo da za Hrvatsku ovdje postoje toliki nositelji nezaobilazne memorije koja odiše ljudskom i kršćanskom duhovnošću. U Vukovaru nisu na prvome mjestu oni koji su razarali, nego oni koji su čuvali i gradili. A svatko tko od ovdašnje neobičnosti i dara ljubavi stvara beznačajnu običnost taj i dalje pokušava razarati, unositi nemir, otvarati rane i širiti neosjetljivost koja vodi u sukobe.I dok se čini neupitnim da je Vukovar jedan od najjasnijih simbola hrvatske slobode, nerazboritim se stavovima, udaljenima od stvarnoga života, pridonosi stvaranju osjećaja da nekima do toga nije stalo. Zar se nismo već dovoljno uvjerili upravo u Hrvatskoj da nepoštivanje ili dokidanje istinskih simbola ne vodi k dobru? […]Sve što unosi laž, sve što šutnjom prekriva osjetljivost za čovjeka šteti ovomu Gradu i domovini Hrvatskoj. Zbog toga treba jasno reći da je pitanje jednoga pisma sažetak mnogih drugih pitanja na koja nisu dani odgovori. Ta goruća pitanja još uvijek odjekuju i traže odgovore. Stoga Vukovar zaslužuje posebnu osjetljivost koja treba biti izražena i posebnim okvirom pozitivnih propisa o uređenju pojedinih pitanja. Naime, politička mudrost odlikuje se osjetljivošću za stvarnost, ne utječe se nasilju prema osjećajima građana da bi provela svoj plan, poznaje iznimke i strpljiva je u iščekivanju da sazrije vrijeme. Ovdje je najprije potrebno učiti istinu, promicati čežnju za susretima i zajedništvom te širiti prostor suživota i pomirenja.“

Bozanić u svome govoru ni jednom riječju ne spominje ćirilicu niti šovinizam, već kaže kako je Vukovar "jedan od najjasnijih simbola hrvatske slobode."