Ivo Josipović prvi je u hrvatsku politiku implementirao staro zen načelo: sjediš li na obali rijeke dovoljno dugo, dočekat ćeš trenutak kad ćeš vidjeti kako valovi nose truplo tvog neprijatelja.

Karamarkov saveznik je Zoran Milanović

Ta se nesretna, oportunistička “mudrost”, nažalost, proširila cijelom državom, pa politička scena danas izgleda kao neka velika delta na čijim obalama sjede dokoni političari, koji čekaju trenutak u kojemu valovi izbacuju leš. Ta je opcija po državu krajnje štetna, ali nije glupa - uz dovoljno strpljenja, željeni se trenutak uvijek dočeka. 

Uz takvog premijera i Vladu, opozicija doista može uživati u saborskoj hladovini, 16.000 kuna plaće i povremenom, ritualnom pljuvanju po vlasti, a Milanović će, nastavi li ovako, već razbjesniti Hrvate do te mjere da na izbore izađu vođeni starom logikom, hajmo glasati protiv.

HDZ tijekom ljeta na javnoj sceni praktički nije postojao kao oporbena stranka. Između Vesne Pusić i Milanovića bilo je više iskrenja nego između Karamarka i Milanovića. Šef HDZ-a, čini se, priprema svoju vojsku za važnije, strateške utakmice, dok taktička čarkanja smatra nevažnima. Posljednjih je mjeseci stvorio poveznice prema političkom centru, iščezavajućem i obezličenom HSS-u (koji je vladu pozvao da objavi podatke o poticajima iako su podaci odavno objavljeni), a posljednja vijest glasi da se u HDZ vraća velika skupina članova bivšeg Hrvatskog bloka, predvođena Krunoslavom Gašparićem.

>>> Više pročitajte u Expressu