Sedmero ljudi lakše je ozlijeđeno u požaru koji je izazvao maloljetni zatvorenik Okružnog zatvora Remetinec u četvrtak u 19.55 sati.
Mladić je bio nezadovoljan premještajem iz velike ćelije, koju je dijelio s drugima, u zasebnu. A tamo je premješten jer, prema propisima i pravilima, maloljetna osoba unutar zatvora ne može biti smještena u istoj ćeliji s punoljetnicima, no prema pravilima ne smije ni biti sama u ćeliji, što su, neslužbeno doznajemo, zahtijevali nadležni. Revoltiran što je ostao sam, maloljetnik je upaljačem zapalio madrace i odjeću u ćeliji. Od dima se onesvijestio. Kad su dva pravosudna policajca vidjela da je bez svijesti, krenuli su ga izvući iz ćelije. Dim se proširio, pa su morali evakuirati i sve zatvorenike s prvoga kata. Izvukli su ih u zatvorsko dvorište. Pozvali su vatrogasce, koji su stigli s dva vatrogasna vozila i ugasili požar. Mladić i šestero pravosudnih policajaca nagutali su se dima, a drugi nisu ozlijeđeni.
I prošli mjesec su u zatvoru imali incident. Usred dana, tijekom šetnje zatvorskim dvorištem, Dario Šišaković, ubojica zagrebačke profesorice Dijane Ćulibrk, skočio je na vanjsku jedinicu klima-uređaja i popeo se na krov zatvora. No dalje nije mogao, pa su ga ubrzo ponovno vratili u zatvor.
Dogodilo se to samo nekoliko dana nakon što je mlađi Šišaković pobjegao iz zatvora u Sisku. Damir Šišaković (34) zvani Šila, sitni diler i lopov, nakon bijega iz sisačkog zatvora, s prijateljem Ivanom Dejanovićem (34) zvanim Desko počinio je novi niz kaznenih djela. Među ostalim silovao je 16-godišnju djevojku, no ubrzo su ga uhitili.
Na bolovanju
Policajci ozlijeđeni u požaru uzeli su bolovanje
Zadržali ga u bolnici na promatranju
Stariji pravosudni policajac, koji se u četvrtak u zatvoru nagutao dima, od ranije je zbog zdravstvenih tegoba otežano disao. Nakon što su mu u Klinici za plućne bolesti Jordanovac pružili liječničku pomoć, zadržali su ga na promatranju. Petorica njegovih kolega su na bolovanju.
Nesigurnost
Pravosudni policajci tvrde da ne postoji siguran zatvor. No još je gore, tvrde, što u neke zatvore nije problem niti ući...
Mlađeg Šišakovića su nakon uhićenja vratili u zatvor u Sisku, ali nakon nekog vremena ipak su ga prebacili u puno sigurniji - gospićki.
- Mislimo da u zemlji više ne postoji siguran zatvor. Razina sigurnosti spuštena je na sramotnu razinu. Zatvorenici to vrlo dobro znaju pa oni najnasilniji koriste svaku prigodu kako bi napravili nered, ugrozili naš život, ali i život drugh zatvorenika – pričaju nam pravosudni policajci.
Iz zatvora je, kažu, lako pobjeći. No skandalozno je što u neke (iz sigurnosnih razloga nećemo navoditi o kojima je riječ), nije teško ni ući.
- Kako bi uštedjela u proračunu, Uprava za zatvorski sustav drastično je smanjila broj policajaca. Odavno su zabranili plaćanje prekovremenih sati, pa se događa da čovjeka na ulazu u zatvor, koji ima pod nadzorom cijeli krug zatvora, u gluho doba noći pošalju doma! Iako mu je smjena do sedam, ‘potjeraju’ ga doma u četiri sata kako mu ne bi platili tri prekovremena jer se dogodi da je tjedni fond sati odradio. Tako ulaz u zatvor nekoliko sati ostane bez ikakvog nadzora! Ako to netko prati i dobro se organizira, ulazak u zatvor izvana je moguć - potvrdio nam je informaciju i Armin Tatarević, predsjednik Sindikata pravosudne policije.
- Zamislite kako je nama raditi u takvim uvjetima.Danas ideš na posao i ne znaš hoćeš li se sutra vratiti svojoj obitelji – policajci ne skrivaju da su u strahu.
Stanje je loše, bit će tu, nažalost, još svačega
Jedan od problema je što u posljednje vrijeme starije kolege masovno šalju u mirovinu, a dolaze nam novi, često preko veze, koji nisu dovoljno stručno obučeni. Naš posao je podcijenjen. Svi misle da mogu doći s ulice i to raditi, a ne mogu, kaže nam pravosudni policajac s 15-ak godina staža dodajući kako će biti tu još svačega.
Pitanja je dana kad će opet neki ubojica pobjeći
Zatvori bez nadzornih kamera, bez vanjskog osiguranja, rešetke koje se zbog slabe kvalitete i dotrajalosti savijaju na visokim temperaturama, po jedan pravosudni policajac u smjeni i na 100 zatvorenika. U klinču s ubojicama, psihopatima, pedofilima, nasilnicima. To je današnja slika stanja u hrvatskim zatvorima.
Šefovi se ne drže pravilnika
Kažu nam to mnogi pravosudni policajci s kojima smo ovih dana razgovarali. Umorni, psihički iscrpljeni, mobingirani, pod prijetnjama šefova. Tako danas moraju raditi i brinuti se ne samo za svoj nego i za život brojnih zatvorenika. Problemi se gomilaju godinama, a svakim je danom sve teže. Tako ne bi bilo, tvrde, da se ne štedi tamo gdje bi država trebala najviše ulagati - u sigurnost.
Postoje pravilnici o broju policajaca koji moraju biti na određenom odjelu. Kao i napuci da, recimo, neku ćeliju smiju otvoriti samo tri ili četiri policajca jer su u njoj opasni kriminalci.
- Kako će nas četvorica doći otvoriti ćeliju kad sam ja sam samcat na odjelu - smije se policajac, iako mu, priznaje, nije nimalo smiješno.
Tvrde da se živi neće vratiti
- Kolegi je tako zatvorenik slomio ruku. Zvonio je i policajac je obavijestio šefa da treba ispomoć jer mora u ćeliju u koju ne smije sam. No šef je na to samo odmahnuo rukom. Kolega je otvorio vrata, zatvorenik ih je gurnuo na njega, srušio ga i slomio mu ruku. Sreća da je vikao i dozvao pomoć. Pa mogao ga je i ubiti – samo je jedan od niza svakodnevnih incidenata u zatvorima. Boli ih što za svaki pokušaj bijega, bijeg, pokušaj suicida, za sve odgovaraju isključivo oni. Priznaju da i oni mogu pogriješiti, pogrešno procijeniti, krivo reagirati, ali ih boli kad su sigurnosne mjere zbog uštede svedene na nulu.
- Svaki okorjeli kriminalac na izdržavanju dugotrajne kazne planira bijeg. Budući da su zatvori u kojima takvi borave loše osigurani, pitanje je dana kad će neki ubojica pobjeći. Pa sami nam to govore, da će pobjeći kad-tad i da se živi ne vraćaju. Takvima je svejedno koliko će još ljudi pobiti. To su činjenice na koje se nadležni oglušuju, a sve samo da sačuvaju fotelje.
'Mogu se jedino upucati'
Što će biti kad netko takav ubije neko dijete vani, trudnicu? A ja sam, recimo, bio u smjeni kad je pobjegao? Mogu samo izvaditi pištolj i pucati si u glavu, jer se s tim ne bih mogao nositi – ogorčen je čovjek s 23 godine staža, čija je zadnja plaća, s prekovremenim, dodacima i olakšicama za djecu, 4600 kuna.