Nakon što je Grad Zagreb smijenio Upravno vijeće Poliklinike za zaštitu djece i mladih nakon niza medijskih napisa o nepravilnostima u radu te što je ravnateljica Gordana Buljan Flander na koncu dala neopozivu ostavku, u HRT-ovoj emisiji Otvoreno cijelu situaciju komentirala je i sama novinarka H-Altera Jelena Jindra te sutkinja Visokog kaznenog suda i predsjednica Udruge sudaca za mladež, obiteljskih sudaca i stručnjaka za djecu i mladež Lana Petö Kujundžić, klinička psihologinja i psihoterapeutkinja Sena Puhovski, psihologinja Centra za socijalnu skrb Zagreb Valerija Kanđera i psihologinja Senka Sekulić Rebić.
- Ja sam novinarka koja je razgovarala s desecima majki koje su tvrdile da im se unutar sustava za zaštitu djece i obitelji događaj strašne stvari na temelju mišljenja Poliklinike i centara za socijalnu skrb da su otuđeni roditelji i roditelji koji emocionalno zlostavljaju djecu te im se djeca oduzimaju. Znači, oduzimaju se majkama i daju očevima koje godinama nisu vidjeli - rekla je Jindra komentirajući što ju je motiviralo da napiše serijal članaka.
Između ostalog, utvrdila je da je na temelju 95 posto javnih izvora došla do toga da je koncept otuđenja od roditelja koji ne priznaje ni WHO te da su to u hrvatski sustav uvele Gordana Buljan Flander, Marina Ajduković i Lana Peto Kujundžić.
Peto Kujundžić je rekla kako već 30 godina imamo pojam da jedan roditelj može onemogućavati drugom da vidi svoje dijete.
- Ni u jednom svjetskom udžbeniku ne možete vidjeti da će netko dozvoliti nasilnom roditelju da njemu dođe dijete, a da drugi, nenasilni, ne može doći do djeteta. Ako imate takav primjer, zašto to niste prijavili - upitala je novinarku Jindru pa dodala.
- Prestanimo razmišljati o tome da su nam važni odnosi roditelja i prava roditelja i zapitajmo se što je pravo djeteta - zaključila je.
- Iznenađuje me, kao da ste sa svemira došli... Majke su podnijele kaznene prijave DORH-u, međutim sve su odbačene - odgovorila je Jindra.
Psihologinja CZSS-a Kanđera rekla je da centri za socijalnu skrb imaju specifičnu ulogu te da surađuju sa zdravstvom, policijom, pravosuđem, sustavom odgoja i obrazovanja.
- U svakom stručnom timu je je socijalni radnik, psiholog, pravnik, po potrebi i socijalni pedagog. Specifično je i to da su na odjelu za djecu i mlade uvijek tu oba roditelja. U startu znamo da s nekim našim prijedlogom jedan roditelj neće biti zadovoljan, potičemo roditelje na sporazum, jer je to najbolje i doista za dobrobit djeteta. Na žalost, pojedini parovi do toga neće doći. Da bismo dali mišljenje sudu, provedemo cijeli postupak - razgovori s roditeljima, pojedinačno ili zajedno, razgovaramo s djecom, sukladno s njihovom dobi, tražimo mišljenje o spoznajno-emocionalnom statusu djeteta, o suradnji s roditeljima iz vrića i škole... To nisu ishiteni i napamet sročeni postupci - rekla je Kanđera.
Sekulić Rebić pak smatra da takav koncept nije dobar te da je to dokazano kroz više reakcija krovnih svjetskih institucija i istraživanja.
- Struka se polarizirala vezano uz koncept otuđenja, pokazalo se da nisu dobri uzorci istraživanja, kontrolne grupe nisu dobre, nisu dobri načini prikupljanja informacija, ne postoji dobra operalizacija samog tog koncepta. U visokokonfliktnim razvodima postoje činjenja od strane roditelja koja su škodljiva za dijete i nitko to neće poreći - rekla je pa dodala.
- Žene koje su preživjele rodno uvjetovano nasilje, češće su imale u nalazima da su manipulativne i da češće emocionalno zlostavljaju. Otuđenje se ne može smatrati emocionalnim zlostavljanjem, jer se razdvajanje roditelja ne može jasno pripisati drugom roditelju. Dijete se može otuđiti od roditelja zbog različitih razloga. Dodatno je manjkav i način na koji je koncept uveden u konkretnu prasku RH. Centri za socijalnu skrb imaju liste za procjenu manipulativnog, otuđujućeg ponašanja za koje nisam sigurna kakve su karakteristike. To nisu psihologijski instrumenti - zaključila je.