ISIL-ov kalifat definitivno je uništen u smislu teritorija i danas postoji još samo kao teroristički pokret koji djeluje u ilegali. Za njegovim vođom, samoproglašenim kalifom Abu Bakrom al Bagdadijem tragao je cijeli svijet, i Rusija i Iran i SAD sa svojim tajnim službama. Zašto nikako nisu ranije mogli uhvatili čovjeka odgovornog za milijune zlodjela, objasnio je za The Wall Street Journal irački sigurnosni stručnjak Saeed al Jayashi, blizak krugovima vlade Iraka.
- On ne koristi niti mobitel niti kompjutor. Za izdavanje uputa i naređenja koristi samo ljude iz kruga svojih najbližih pomoćnika. Zato ga je krajnje teško pratiti - kazao je o 48-godišnjaku za kojim je bila raspisana nagrada od 25 milijuna dolara.
Poznato je bilo samo da se skrivao u nepreglednim pustinjskim bespućima pograničnog područja između Sirije i Iraka, gdje stanovništva praktično nema. Samo, ako ga se nije moglo locirati modernim tehnologijama, s druge strane to znači da se al Bagdadi iz sigurnosnih razloga toliko bio izolirao da istodobno vrlo teško da je kadar iole pratiti operacije ISIL-a iz dana u dan. Doveo se dotle da više nije onako bitan kao što je bio, da njegovo hvatanje ili ubojstvo više ne bi predstavljalo smrtni udarac po ISIL.
'Bagdadijeva smrt znači zatvarnje kritične faze raspada ISIL-a'
Bagdadijeva smrt ima veliko značenje. To znači zatvaranje kritične faze raspada ISIL-a i uopće prirode njegovog postojanja u budućnosti. Ostaje upitno bi li si pretpostavljeni nasljednik al Bagdadija uopće uzeo sporni naslov kalifa ili bi to umrlo s al Bagdadijem. A ako se razmišlja o tome, mora se imati na umu da čovjek koji je poveo jednu od najgorih terorističkih organizacija na svijetu svih vremena, prvotno nikoga nije niti izbliza pobuđivao ideju da bi jednog dana ujedinio svijet oko sebe.
On je rođen 1971. kao Ibrahim Awwad al-Badri al-Samarrai u okolici Samare na sjeveru Iraka, u obitelji salafističkog klerika, dakle krajnje konzervativne fundamentalističke verzije sunitskog islama i sve do 2004. njegov život svodio se na sasvim nevažnu egzistenciju u Tobchiju, siromašnoj četvrti Bagdada.
Kao dječaka, poslije i mladića, opisuju ga da je bio jako sramežljiv i povučen, čak i skroman. No, u ovu posljednju osobinu britanski novinar istraživač Andrew Hosken koji je Bliski istok pratio za BBC i napisao knjigu "Carstvo straha", prije tri godine je za Express rekao da čisto sumnja. Tada je objasnio ono što je sada činjenica, da je ISIL postojanje započeo još 1999. kao Tawhid wa'l Jihad, Organizacija monoteizma i džihada, koju je vodio ekstremist Abu Musab al-Zarqawi iz Jordana koji je još od 1989. do 1999. ratovao u Afganistanu. Za to vrijeme budući al Bagdadi tek se školovao, i to ne baš briljantno.
U gimnaziji je jedan razred pao jer je bio loš iz engleskog jezika, na maturi nije dobio dovoljno bodova za upis na studij prava na Bagdadskom sveučilištu, a kako nije mogao niti u vojsku jer je bio kratkovidan, upisao je islamsku teologiju. Učio je Kur'an napamet, imao je 28 godina kad je doktorirao 1999. i danas se općenito smatra, prvo, da je konzervativnu vjeru kombinirao s dubokim kompleksima odranije što je dovelo do radikalnih nazora i, drugo, da mu je taj doktorat pomogao da se probije u vrh fundamentalističke scene nakon napada SAD-a na Irak 2003. On je tada ušao u malu militantnu skupinu Jamaat Jaysh Ahl al-Sunnah wa-l-Jamaah, a pod nejasnim okolnostima 2004. uhitila ga je američka vojska i deset mjeseci držala u pritvoru Camp Bucca u južnom Iraku. Tamo je, dakako, upoznao određene ljude i 2006. osnovao skupinu MSC koja će se ujediniti s nekoliko skupina, između ostalih i s Zarqawijevom kojega su ubili 2004., te je tako nastao ISI, dakle samo iračka organizacija, da bi se u al Kaidinu organizaciju u Siriji i Iraku pretvorila fuzijom s al Kaidom u Siriji.
U nizu pogibija nekoliko vođa, u jednom trenutku 2010. došao je red i na al Bagdadija. Preuzeo je tadašnju "Islamsku državu Iraka" kao umalo uništenu organizaciju. Osim male skupine očajnih džihadista, vođe su im pobili američka vojska i sunitske trupe. Do 2014. al Bagdadi je sa svojima zavladao ogromnim prostranstvima Iraka, uskoro i Sirije, te je 2014. prvi i jedini put nastupio u javnosti, u džamiji u Mosulu. Pozvao je muslimane iz svijeta da dođu u njegov "raj" i poslušalo ga je njih 40.000. Ono što su tamo zatekli bilo je ekstremno nasilje, bogaćenje odabranih na pljački, kontroli naftnih izvora, oporezivanju svega i svačega, krijumčarenju, i tako je ISIL postao najbogatija teroristička skupina u povijesti. Rezali su glave, ubijali sve redom, uzimali seksualno roblje, na kraju je al Bagdadi uspio u borbu protiv sebe ujediniti nezamislivo i SAD i Iran i Rusiju. U nekoliko navrata smatralo se da su ga ubili zračnim udarima, najmanje dvaput čak je bio krajnje teško ranjen, zbog čega se danas kreće jako teško, a zbog nekretanja se i jako udebljao. Prošle godine bivši istaknuti ISIL-ovac, uhvaćen nešto prije toga, Ismail al Eithawi, rekao je za WSJ da ga je sreo u proljeće 2017. Rekao je da su jednog dana njega i još neke pozvali na sastanak na vrhu. Nisu znali niti gdje niti s kim će se naći.
Dva dana putovali su do odredišta, zastajali na nekoliko mjesta da budu sigurni da ih se ne prati. Odredište im je bila kuća zazidanih prozora, da se onemogući da ih se promatra, a automobil su parkirali ispod rastegnute cerade kako se niti iz zraka ne bi moglo ništa uočiti. Al Bagdadi na sastanak je došao tek nekoliko sati nakon njih, da bude siguran da ih nitko nije pratio, i otišao je puno prije njih, odnosno njima nije bilo dopušteno otići još dugo nakon njega, kako bi bio siguran da će biti već daleko dok eventualno ne pukne vijest o sastanku. Eithawi je rekao da vođa ISIL-a nije karizmatičan čovjek i da je na vrh došao slučajno, jer nije bilo nikoga drugog tko bi popunio ispražnjeno mjesto.
Zaljubljenik u nogomet
No, bio je poznat i kao zaljubljenik u nogomet i igrao je za lokalne ekipu iz džamije. Zvali su ga "naš Messi".
Salafističkim džiihadistima se pridružio 2003., kada je SAD izvršio invaziju na Irak. Amerikanci su ga 2004. uhitili i zatočili u zatvoru Bucca gdje ubrzo postao vrlo popularan kao propovijednik i nogometaš koji je loptu naganjao u zatvorskom dvorištu. Ovaj put je dobio nadimak "Maradona", a Amerikanci su ga pustili na slobodu nakon godinu dana, ocjenjujući da ne predstavlja vojnu prijetnju.
Pažnju svijeta privukao je 4. srpnja 2014. kada je s propovijedaonice srednjovjekovne džamije al-Nuri u Mosulu proglasio obnovu kalifata.
"Bog nam je naredio da se borimo protiv neprijatelja", poručio je Bagdadi, predstavivši se kao "kalif Ibrahim, zapovjednik pravovjernih".
Njegovom pozivu odazvalo se na tisuće dobrovoljaca iz cijelog svijeta kako bi postali "Jund al-Khilafa" - vojnici kalifata, te se borili protiv šijita, SAD-a i njegovih zapadnih saveznika.
'Neka im krv teče u potocima'
Na vrhuncu moći 2016., IS je vladao milijunima ljudi na području koje se protezalo od sjeverne Sirije kroz gradove i sela uzduž riječnih dolina Eufrata i Tigrisa do predgrađa Bagdada.
IS je preuzeo odgovornost za napade u desetke gradova, uključujući Pariz, Nicu, Orlando, Manchester, London i Berlin te na gradove u Turskoj, Iranu, Saudijskoj Arabiji i Egiptu.
IS je u šijitskom dijelu Bagdada u srpnju 2016. izvršio napad u kojem je ubijeno 325 ljudi, no istom okrutnošću je znao eliminirati i svoje bivše saveznike u redovima salafističkih džihadista. Tako je poveo rat protiv Fronte Nusra, sirijskog ogranka Al Kaide, a 2013. je raskrstio s al-Zavahrijem.
U studenom 2016., u tijeku sukoba iračkih snaga i džihadista u Mosulu, svoje je borce i stanovništvo cijele pokrajine Nineveh pozvao na borbu protiv "Božjih neprijatelja" koji su nakon dvije godine uspjeli ući u kalifatsku prijestolnicu, a borcima samoubojicama je poručio da "noći nevjernika pretvore u dane".
"Opustošite njihove zemlje i učinite sve da njihova krv teče u potocima", poručio je tada Bagdadi svojim borcima u snimljenoj poruci.
I dok je IS naposljetku na terenu poražen, zahvaljujući uvelike i kurdskim borcima u Siriji, stručnjaci za sigurnost smatraju da ta skupina kroz tajne operacije i iznenadne, brze napade i dalje predstavlja prijetnju. Vjeruje se da IS diljem svijeta ima svoje ćelije i 'spavače', dok neki borci operiraju iz zakutaka sirijske pustinje i iračkih gradova.