Dok se među Europljane sve više uvlači strah od terorizma, zapanjujuće zvuči činjenica da potencijalni napadači do oružja mogu doći vrlo lako i to po "povoljnoj" cijeni. Glavni izvor je na Balkanu gdje se kalašnjikov može nabaviti već za 500 eura, a pištolj za 150. 

Oružja kakvo su teroristi koristili u nedavnim napadima na Pariz u našem okruženju ima u izobilju. Ono je ilegalno i ostavština je nekadašnje Jugoslavenske narodne armije. 

Oružje do terorista stiže skriveno u kamionima i automobilima, a ponekad čak bude skriveno i u rezervoaru za gorivo, piše Reuters.

Teški dani i za Tursku

Od terorista ne strahuju samo na zapadu Europe, slična je situacija i u Turskoj. Veliki turski gradovi danas žive u strahu od terorista, pogotovo od ISIL-a. Situacija je još gora jer među građanima ima onih koji podupiru njihovu borbu i teror.

Očiti primjer može se vidjeti u istanbulskoj četvrti Bagcilar, gdje je otvorena trgovina koja neslužbeno prodaje majice i zastave Islamske države. U drugim četvrtima, gdje uglavnom žive pristaše vodeće Stranke pravde i razvoja (AKP), također ima zagovornika ISIL-a. 

Ta podrška leži samo u činjenici da su i oni muslimani. Iz istog razloga nisu okrenuli leđa AKP-u, unatoč stravičnim korupcijskim skandalima iz prosinca 2013. godine. Ti isti ljudi, nesvjesni činjenice da se u svijetu više ne vode konvencionalni ratovi, podržavaju ratno stanje i uvjereni su da će Turska uvijek pobijediti. Zbog trenutačne situacije zabrinuti su samo liberalni i lijevi političari. Svjesni su da je nacionalni fanatizam ključ svake političke pobjede. Naime, naša politika temelji se na šovinizmu, nacionalnom ili religijskom. Iako postoje i oni koji su racionalniji u svojem pogledu, njih ima jako malo.

Popularnost leži u nacionalizmu

Takvu situaciju iskoristio je i aktualni predsjednik Recep Tayyip Erdogan, koji je na nacionalizmu podigao svoju popularnost za deset posto između dvaju izbora. Ipak, smatram da neće otići toliko daleko da bi tursku vojsku poslao na granicu sa Sirijom. Njegove izjave, domaćim i stranim medijima, danas se potpuno razlikuju i jasno je da za to nema odlučnosti. Ono što mora imati na umu je da je predsjedniku zakonom zabranjeno podržavati bilo koju stranku. 

Ipak, Erdogan je najaktivniji turski predsjednik otkad je uvedeno višestranačje i narod ga nije kaznio, makar je stalno kršio izborne zakone. Tijekom izbora organizirao je skupove i pozivao se na Kuran, a to je nastrože zabranjeno. Prije nego što je došao na vlast, najutjecajni političar uvijek je bio premijer. Erdogan to želi promijeniti, no za to još nema dovoljno ruku u parlamentu. 

Mediji se bore za opstanak

Osobna želja mu je uvesti sustav kakav trenutačno ima Meksiko gdje predsjednik odlučuje o svemu. Mediji ga podržavaju samo kako ih ne bi ugasio. Šutnju je prekinuo list Cumhuriyet (Republika) i novinar Can Dündar koji je napisao kako Turska kamionima nacionalne obavještajne agencije (MIT) šalje oružje ISIL-u. Policija je u posljednji tren zaustavila te kamione, a za to je najviše zaslužan Fethullah Gülen, imam koji je trenutačno u egzilu u SAD-u.

Erdogan je sve opovrgnuo i dodao kako je u kamionima humanitarna pomoć. Ušutkao je i političare koji su tvrdili suprotno. Kupio ih je mjestima u parlamentu te su dobili “nevjerojatnu amneziju”.


- Neću mu dopustiti da se nakon ovoga lako izvuče - rekao je Erdogan na spomen Dündara na nacionalnoj televiziji.

On je ubrzo uhićen te će najvjerojatnije završiti u dugogodišnjem zatvoru. Vijesti da Turska i ISIL trguju naftom među prvima je objavio britanski list The Guardian. 

Zbog velikih zajedničkih interesa Turska nikad nije napala članove Islamske države i tu se snažno drži po strani. Zbog brojnih proisilovih glasova u Turskoj, ali i zbog mnogih unutrašnjih skandala u državi, mediji trenutačno mogu jako malo i to je loše za nastavak zdravog života države.