To je ogromna tragedija. Mislim da moramo itekako početi razmišljati o tome da se ovakve stvari ne dogode eventualno negdje kod nas, kazao je Radovan Fuchs, ministar znanosti i obrazovanja. Kako je najavio, napravit će sve da se škole više zaštite.
POGLEDAJTE VIDEO
- Činimo sve što je moguće. Naravno da ćemo i nakon ovoga razmotriti eventualno neke druge korake. Rekao sam da se u Ministarstvu formira radna grupa koja će analizirati stvari i onda ćemo koordinirati i s Ministarstvom unutarnjih poslova. Vidjet ćemo što se može napraviti i na koji način podignuti zaštitu - rekao je za Dnevnik Nove TV.
Zapitao se i jesu li uzrok ovog užasnog napada možda nove tehnologije na dječju psihu ili šire otuđenje. Ministar ipak smatra kako su hrvatske škole sigurne, no ne slažu se svi u sustavu s njim.
- Kad kažeš da škole nisu zaštićene, svi skaču, a znamo da nije tako. Još 2005. se počeo pisati prvi Akcijski plan za suzbijanje nasilja u školama, no do danas se nije puno toga promijenilo. Na papiru to još izgleda kako-tako, no škole nisu ništa zaštićenije nego te 2005. Naša je sreća da su nas zaobišle ovako drastične situacije, iako zaboravljamo da smo i u našim školama imali razbijenih glava i probodenih utroba - kaže Željko Stipić, predsjednik prosvjetnog sindikata Preporod.
A u slučaju nasilja, bilo vršnjačkog, ili u slučaju napada drugih osoba, u školama primjenjuju protokole koji se temelje na nekoliko dokumenata. Jedan od njih je Akcijski plan za prevenciju nasilja u školama iz 2020., no neki od tih dokumenata, poput "Programa aktivnosti za sprječavanje nasilja među djecom i mladima" iz davne su 2004. Ukratko, škole pojedinačno odlučuju o zaštiti. Procedura je pozivanje policije i po potrebi Hitne pomoći, ako problem ne može riješiti stručna služba, a poslije se obavještavaju Ministarstvo obrazovanja, Centar za socijalni rad i druge službe. Škole po potrebi pozivaju i Krizni tim Ministarstva koji razgovara s učenicima i zaposlenicima. Neke se škole zaključavaju, a uobičajena je praksa da na portama dežura tehničko osoblje - dakle spremačice i domari - ako ih škola ima dovoljno. No oni nisu niti stručni, niti educirani za takav posao. Prije više godina odustalo se od prakse da na portama dežuraju učenici.
POGLEDAJTE VIDEO: BEOGRAĐANI ZAPALILI SVIJEĆE ZA ŽRTVE MASAKRA
U OŠ Novska, primjerice, uveli su kartice na PIN koje koriste zaposlenici. Djeca ulaze slobodno, no svi drugi, roditelji, posjetitelji, moraju zvoniti i biti najavljeni.
- Uveli smo kartice nakon jednog incidenta kad nam je roditelj u alkoholiziranom stanju ušao u razred. Stručna suradnica dobro je reagirala i odvela ga u svoj kabinet, iako je i dalje bio neugodan - kaže nam ravnateljica te škole Antonija Mirosavljević, koja je i predsjednica Hrvatske udruge ravnatelja osnovnih škola.
POGLEDAJTE VIDEO: Uživo iz Beograda
Ona ističe kako u mnogim školama niti nemaju dovoljno spremačica da dežuraju, uz svoje ostale poslove. A dio škola, podsjetimo, nema ni psihologe. Manje je formalne zaštite u manjim sredinama, gdje se svi poznaju. Zaštita škola, kažu nam sugovornici, dosad je najčešće bila potrebna zbog upada i pritisaka roditelja, što zbog ocjena, što zbog neriješenih obiteljskih situacija. Podsjetimo, prije samo tjedan dana u zagrebačkoj OŠ Klara učenik i njegov otac izazvali su incident zbog kojeg je ravnateljica zaključala školu s učenicima u njoj.
- Imamo protokole o postupanju u slučaju nasilja, no oni ne pokrivaju ovakve najstrašnije slučajeve. Jako je dobra i potrebna odluka ministra da se o zaštiti razgovara na državnoj razini. No prevencija je ključna - kaže nam Vesna Vrbanović Jančić, ravnateljica zagrebačke OŠ Pavleka Miškine.
Ovo je jedna od većih zagrebačkih škola, s više od 800 učenika. Rade u dvije smjene, zbog čega su tražili da im se odobri zapošljavanje drugog psihologa.
- Tijekom korone jako nam je porastao broj djece koja su anksiozna, sklona samoozljeđivanju. Odobren nam je i drugi psiholog i to nam jako mnogo znači. Ima baš puno djece, ali i roditelja koji trebaju psihoterapiju. Kod nas je još uvijek tabu da trebaš pomoć psihologa, no to ne bi smio biti tabu i sve škole bi morale imati psihologe - kaže ona.
Antonija Mirosavljević smatra kako, primjerice, zaštitari na ulazima nisu dobra ideja, jer se time učenicima šalje poruka da škole nisu sigurna mjesta. Hrvoje Brod, ravnatelj osječke OŠ Grigor Vitez ističe kako škole imaju preventivne mjere i da se problematične situacije rješavaju prije nego što eskaliraju.
No naši sugovornici zaključuju kako se u mjere prevencije i zaštitu treba ulagati, a novca, naravno, uvijek nedostaje.