Na najvećem hrvatskom otoku Cresu živa legenda je don Josip Bandera (99). Još služi mise, služio ih je i sa slomljenom bedrenom kosti, a šali se da je još nezreo za mirovinu. 

Do prije tri godine držao je vjeronauk djeci u Belom. 

- Sjećam se ja vas - nasmijano nam je s vrata dobacio don Josip Bandera. Prvi put smo ga posjetili 2008. Malo niži i s jedva vidljivim borama na licu, posegnuo je za hodalicom. Ne gleda TV i ne zanima ga internet, ali u sve je upućen. 

'Nema danas morala, a onda i vjera pada'

- Ne pitajte me što se promijenilo jer promijenilo se sve. Ljudi su danas lišeni straha Božjeg i srama ljudskog, a to su dvije glavne komponente koje čuvaju od grijeha. Nema danas morala, a onda i vjera pada - kaže pa pojašnjava: 

- Mladići će se danas najviše zamjeriti djevojkama ako im kažu da nisu seksi. Biti seksi danas je najveći kompliment. Nekad je to bilo nepojmljivo uopće izgovoriti i bilo je ponižavajuće za žene - rekao je. 

Kako su se mijenjale države, tako je don Josip mijenjao prijevozna sredstva. Od sela do sela jahao je na magarcima, konjima, vozio je bicikl pa auto. 

Putovnicu čekao 20 godina

Jugoslavija i Tito nisu mu u lijepu sjećanju jer u to vrijeme za vjeru nije bilo mjesta, a još manje razumijevanja. 

- Dva puta sam bio u zatvoru. Jedanput su me optužili da sam prisilio par da se vjenča u crkvi, a drugi put da sam nosio raspelo po selu. U tom periodu je smaknuto 600 svećenika, tako da je čudo što sam preživio - rekao je te dodao kako nije mogao otići u inozemstvo ni da je htio jer mu nisu dali putovnicu. 

- Predao sam zahtjev 1947. godine, a dobio sam ju tek 1967. - kaže.

'Već sam si rezervirao grobnicu'

Iako nam ni na kraj pameti nije bilo pitati gdje želi vječno počivati, Bandera je sam došao na tu temu. 

- Želim da me pokopaju u crkvi tu u Belom. Već sam rezervirao grobnicu. Ovdje sam se rodio, ovdje ću i umrijeti - rekao je. 

Ispratio 950 duša, sjeća se svake

Sjeća se svake od 950 duša, koliko ih je ispratio. Sad su, kaže, umrli svi koje je poznavao. Želja mu je objaviti knjigu sjećanja u koju su se upisali svi koji su ga ikad posjetili.