Realno, Andrej Plenković u Zagrebu je doživio težak poraz.

Ali ipak, ne teži od očekivanog, čak i priželjkivanog.

Stao je svojim autoritetom iza Davora Filipovića, vodio ga kroz kampanju, reklamirao i branio, paje njegov poraz zapravo i premijerov poraz. Plenković je izgubio vlast u Zagrebu, a time i pristup najbogatijoj blagajni u Hrvatskoj, onoj u kojoj je umakao prste proteklih godina, dijeleći vlast, poslove i fotelje s Milanom Bandićem.

I naravno, HDZ je u metropoli (p)ostao usputna pojava, anomalija i fusnota. 

Plenkijevi bonusi

Međutim, čak i takav višestruki neuspjeh mogao je u određenoj mjeri utješiti Plenkovića i donijeti mu neočekivane bonuse. 

Ne samo zato što se porazom Davora Filipovića riješio potencijalnog konkurenta u HDZ-u. Kakav god on bio. Pa čak i ovakav.

Naime, ako je netko već trebao pobijediti u Zagrebu, onda je za predsjednika Vlade i HDZ-a bolje da je to učinio Tomislav Tomašević s platformom Možemo!, budući da su time poraženi i potučeni njegovi puno ozbiljniji politički konkurenti, Miroslav Škoro i SDP.

Plenković u Miroslavu Škori, predsjedniku desničarskog Domovinskog pokreta, vidi većeg suparnika nego u Tomislavu Tomaševiću, kao što u platformi Možemo! vidi snažniju konkurenciju SDP-u.

A taj SDP, kakav god bio, još uvijek je ozbiljnija prijetnja HDZ-u na nacionalnoj razini, kao što je Miroslav Škoro s Domovinskim pokretom i dalje ozbiljnija konkurencija među glasačima desno od centra. Što se najbolje moglo vidjeti na nedjeljnim izborima u Slavoniji.

Njihovi porazi Plenkovićeve su pobjede.

Poljubac smrti

SDP je eventualnim uspjehom u Zagrebu mogao dobiti krila, spasonosni elektrošok, "poljubac života", mogao je stranku zaraziti optimizmom, a birače novim entuzijazmom, što bi se odrazilo na nacionalni rejting i borbu na parlamentarnim izborima.

Miroslav Škoro ulaskom u drugi krug opravdava kandidaturu u Zagrebu, krpa šupljikavi rejting i osnažuje kredibilitet kojim bi se mogao trajnije ustoličiti kao lider desnice. Plenković stoga, za razliku od Ivana Anušića koji je objavio da bi u drugom krugu glasao za predsjednika Domovinskog pokreta, navija za Škorin debakl.

Poraz kao pobjeda

Zbog svega toga, nema sumnje da su Tomašević i Možemo! svojim pobjedama učinili uslugu Plenkoviću. 

Potopili su HDZ koji ionako preživljava na svojim županijama, općinama, ruralnim i razrušenim područjima sve dalje od velikih gradova, ali su zgazili SDP koji ostaje bez svojih političkih utvrda i prisiljen je očajnički tumarati u potrazi za bilo kakvim staništima.

Ako je HDZ trebao od nekoga izgubiti, bolje da su to Možemo! i Tomislav Tomašević. 

Uostalom, s njima će kao premijer lakše razgovarati nego što bi to činio s eventualnim gradonačelnikom Miroslavom Škorom ili s razgoropađenim SDP-om u Gradskoj skupštini.

Ni porazi nekada nisu najgora stvar na svijetu. Naročito kad protivnici gube još jače.