Zadarski svestrani umjetnik Joso Špralja (85) svome je rodnom gradu darovao retrospektivnu izložbu svojih fotografskih, kiparskih i slikarskih radova znakovita naziva “Bodulo“. Tako se, naime vezao i na svoju, Zadranima dobro poznatu pjesmu “Mene zovu bodulo“. A malo koji Zadranin ima tako zanimljivu i burnu biografiju kao šjor Joso.
U zadarskim kulturnim krugovima bio je jedna od nezaobilaznih figura do odlaska u Kanadu 1961. godine. Do tada je radio u Znanstvenoj knjižnici i Arheološkom muzeju.
Upravo daleko od rodnoga Zadra postigao je nevjerojatan uspjeh u estradnom svijetu.
- Sve je počelo u jednoj kavani. Tamo je čovjek svirao na gitari, a ja sam ga zamolio da mi je posudi i otpjevao nekoliko pjesama. Prišao mi je poslije gazda i dao mi posao. Svirao sam za 75 dolara po večeri. Tako je sve krenuo - prisjeća se Joso Špralja.
U kavani ga je primijetila i židovska pjevačica Malka Marom, s kojom počinje nastupati 1963. godine.
- Slušala me u kavani i učinilo joj se da bismo mogli skupa nastupati. Pozvala me da zajedno pjevamo. Ja sam pristao, a ubrzo je krenuo nastup za nastupom. Pjevali smo po čitavoj Kanadi i Sjedinjenim Američkim Državama. Ubrzo smo dobili stalni angažman na kanadskoj televiziji CBC. Svake subote smo imali polusatni glazbeni show koji se zvao The World of Music - priča barba Joso.
Joso i Malka nastupali su po cijeloj Sjevernoj Americi, od velegrada do mjesta gdje su živjeli Eskimi i Indijanci.