Čak i ako izgubi izbore za Bijelu kuću Donald John Trump (70) postat će čovjek koji je američku politiku promijenio zauvijek. Svoju je nominaciju počeo 2015. godine i mnogi su mislili kako nema šanse postati ozbiljan kandidat na izborima za novog predsjednika SAD-a. No Trump je pokazao da nisu imali pravo.
Izolacija i političko domorodstvo
Donald Trump, kandidat republikanaca, u svojoj utrci za prvog čovjeka Amerike progagira izolaciju zemlje. Dok je Nixon išao u Kinu, Reagan je SAD napravo globalnim kraljem tržišta, a oba Busha su se sa svojim zahtjevima okrenuli prema Srednjem Istoku, Trump propagira izolaciju zemlje. Zalaže se protiv priljeva stranaca, protivi se imigraciji i propagira strah koji je zasnovan na tome da će došljaci izmjeniti i pokvariti postojeće kulturne vrijednosti. Kada je Trump počeo sa svojom kampanjom izolacije, slijedili su ga odmah i drugi kandidati. Ted Cruz je počeo govoriti o ideji masovne deportacije koja je bila nezamisliva samo godinu dana ranije. Postalo je jasno, ako želiš osvojiti nominaciju nakon 2016., moraš se držati Trumpove političke ideologije.
Smrt ideje da "stranka odlučuje"
The Party Decides je jedna od najvažnijih političkih knjiga koje su ikada napisane. Glavna teza je da o predsjedničkoj nominaciji ne odlučuju birači nego stranka. O kandidatu odlučuju igrači unutar stranke koji u te svrhe koriste financije i veze u medijima. To se dogodilo 2008. kada je John McCain "otpilio" Mikea Huckabeea koji je bio u vodstvu. Dogodilo se i 2012. godine kada je Mitt Romney "potukao" Ricka Santoruma. No u Trumpovom slučaju dogodio se obrat. Teško je i zamisliti koliko je Republikanska stranka bila protiv toga da Trump bude njihov kandidat za predsjednika SAD-a. Glasače su "bombardirali" porukama kako je Trump "neprikladan". U to su umiješali i medije. No prvi su put glasači išli protiv stranke. Stranka je prvo "gurala" Jeba Busha pa je podupirala Marca Rubija, ali glasači su očito otišli u drugom smjeru...
Uništio je dinastije
Jeb Bush (63) bio je treći iz dinastije koji je krenuo u pohod na Bijelu kuću. U početku on je bio favorit i "miljenik" Republikanske stranke. No Donald Trump je dokinuo ideju da bi nasljednik dinastije mogao opet biti čelnik SAD-a. Trump je u svojim napadima na Busha jasno poručio kako dinastije nagrađuju obiteljsku moć, a ne osobne zasluge. Jeb Bush osim toga nije niti trebao biti kandidat. U kampanju je ušao samo zahvaljujući obiteljskom imenu. Bio je puno slabiji od svih ostalih kadidata, a stranka je na njega potrošila čak 150 milijuna dolara kako bi ostao u utrci. Nakon što ga je Trump porazio i ponizio, stranka će vjerojatno dobro razmisliti hoće li opet poduprijeti nekog kandidata koji potječe iz ugledne dinastije.
Laž nije toliko bitna
Billa Clntona je laž o vezi s bivšom pripravnicom u Bijeloj kući Monicom Lewinsky gotovo koštala predsjedničkog mjesta. Kada Donald Trump laže, Amerikance to izgleda ne dira, odnosno nije ih briga. Trump je lagao da je rata nezaposlenosti 42 posto, da je Barack Obama potrošio 4 milijuna dolara kako bi sakrio svoje porijeklo, kako muslimani u New Yorku slave 11. rujna. Bijes javnosti prema mainstream medijima je vrlo visoka. Ljudi su uvjereni da su mediji vrlo pristrani i prestali su ih slušati. Kada Trump kaže da Obama nije rođen u SAD-u, Amerikanci mu vjeruju, ne zato što je to istina nego zato što to dobro zvuči. I nitko od medija ih ne može uvjeriti u suprotno.
Pad mainstream medija
Mediji su u početku krivo procijenili Trumpa. Pokušali su ga ismijati zbog izgleda i izjava, a mislili su da će gledatelji biti na njihovoj strani. Počeli su ga zvati u svoje emisije prije svega jer su vjerovali da će gledateljima biti zabavan. No gledatelji mu se nisu smijali niti im je bio zabavan. Sjedili su kod kuće i vrlo ozbiljno pratili emisije u kojima je Trump gostovao i "upijali" gotovo svaku njegovu riječ. Emisije su mu digle rejting pogotovo u početku kampanje i omogućili mu kandidaturu. Izgleda da je "kalun počeo vući konce".
Rast američkog nacionalizma
Trump je nastavio svjetski trend. Godine 2002. svijet je svojim izjavama šokirao Jean-Marie Le Pen koji je zanijekao holokaust. Zadnjih je godina nacionalističku politiku nastavila njegova kći Marine. U Velikoj Britaniji ultradesničari postigli su upjeh tako što su glasače nagovorili da glasuju za Brexit. Desnica jača i u Austriji. Na zadnjim predsjedničkim izborima kandidat Zelenih je za samo par postotaka pobjedio desničara. No to još nije gotovo jer se predsjednički izbori u toj zemlji zbog nepravilnosti ponavljaju. Trump je sa sličnom politikom krenuo u SAD-u. Ne slažu se svi s tim da je to bitna stvar, ali se vjeruje da će ipak ostaviti dubok trag. Trump će sigurno pridobiti glasače "gladne" nacionalizma i uzdrmat će Republikansku stranku kao nitko ranije.
Uspon autoritarizma
U nesigurnim vremenima ljudi se često okreću jakim ličnostima. Svijetu prijete troristi, Sjeverna Koreja prijeti nuklearnim oružjem, tradicionalne vrijednosti blijede. Ljudi su u strahu. Sve to ide u prilog Donaldu Trumpu. On je najavio da će radnike i radna mjesta zaštitit tako što će iz SAD-a izbaciti migrante. Zaustavit će teroriste, kaže, tako što će izolirati muslimane. On se predstavlja kao jaki vođa koji će zaštititi Ameriku, a oni trebaju snažnog i odlučnog vođu. Trump je najavio obračun sa svima, Iranom, Sjevernom Korejom, homoseksualcima, ilegalnim migrantima. Nitko ne misli da će Trump zaista biti diktaror no mogao bi uvesti oblik autoritarizma koji bi mogao naštetiti demokraciji, piše List Verse.