Robert Ljutić, poznat i kao 'Bandićev tjelohranitelj' s lažnom diplomom Visoke policijske škole, dva mjeseca nakon Bandićeve smrti prodaje ranč koji se prostire na 2100 četvornih metara u ulici Gorščica, na dnu Markuševca. Ranč se sastoji od dvorišta, potoka, jezerca, šetnica s klupama, drvene 'kućice' od 144 četvorna metra, sjenice za 12 ljudi s roštiljem, krušnom peći i vanjskom pećnicom, vinskog podruma, boćalištem, mlinom i parkingom za nekoliko automobila. Upućeni kažu da je 'drvena kućica' luksuzno opremljena pa ima čak i sustav grijanja koje se aktivira preko mobilne aplikacije.
Za 24sata je izjavio da ga prodaje kako bi uložio u izgradnju zgrade s čovjekom koji ga je 2018. htio ovršiti, Michaelom Ljubasom, a demantira i glasine da je to zapravo Bandićev ranč.
- Svašta se pričalo, ali to su gluposti. Nikada to nije bilo gradonačelnikovo. Pa ja sam to kupio i počeo uređivati 2008. godine, a u Poglavarstvo sam došao dvije godine kasnije. Tako se pričalo da sam u imanje uložio 400.000 eura, ali je sudsko vještačenje pokazalo da se radi o 150.000 eura. Pričalo se i da sam Milanov tjelohranitelj što nisam nikada bio, samo sam bio uz njega na obilascima i pokušao pomoći ljudima. Ja i nisam ništa mogao raditi dok je Milan bio živ jer bi se uvijek pričalo da je to njegovo. Pa zato nisam ništa ni gradio. Sada se ponovno tome vraćam – rekao je Ljutić.
No, 24sata su dobila dosad neobjavljene detalje optužnice iz 2019. koji pokazuju kako je Ljutić itekako radio i to na izvlačenju javnog novca. Robert Ljutić je, u vrijeme kad je već bio zaposlen u Gradskom poglavarstvu kao zamjenik šefa ureda gradonačelnika, sređivao poslove za tvrtku Tvornica događaja, za koju se ispostavilo da je zapravo njegova tvrtka, makar ju na papiru vodi Sanja Bančević Medenica. Prema optužnici, njih dvoje su uz pomoć Nebojše Dakića i njegove tvrtke Long trade pribavili korist u iznosu od 440.000 kuna, dok je Dakić za posredništvo dobio najmanje 30.000 kuna. Među više od 500 dokaza su i SMS poruke, mailovi i telefonski razgovori između Ljutića i svih ljudi s kojima je 'delao'.
Ja tebi platim, ti meni vratiš
Ljutićeva tvrtka je zbog njegovog utjecaja dobila na korištenje od Grada javne površine na najboljim lokacijama: u Gajevoj ulici, Bogovićevoj ulici te ulici Frane Petrića u sklopu Adventa u Zagrebu 2015. Tamo su organizirali manifestaciju pod nazivom 'Adventski štiklec' , a većina posla se svodila na davanje u zakup tog prostora, odnosno iznajmljivanja kućica. Prema optužnici, Bančević Medenica, kao direktorica na papiru, je u dogovoru s Ljutićem jednoj tvrtki dala na korištenje dvije kućice bez naplate najamnine u zamjenu da ta tvrtka ispostavi lažne račune Ljutićevoj tvrtki. Radi se o računima za usluge koje nikad nisu napravljene. S njima je dogovorila i da angažiraju tvrtku Nebojše Dakića koja će također ispostavljati lažne račune.
Ljutić je bio Bandićev čovjek od povjerenja i za poslove, pa se čini nevjerojatno da je mogao sređivati 20-ak kućica na najboljim lokacijama i poslove u sklopu gradskih manifestacija, a da to nije znao baš nitko od njegovih nadređenih s kojima je svaki dan sjedio u uredu. Pogotovo kad se uzme u obzir da je svaku odluku o financiranju i dodjeli poslova morao potpisati sam Milan Bandić.
Bandićev tjelohranitelj je izradu i postavljanje adventskih kućica dogovarao sa Slavkom Kurijom, a u jednom razgovoru mu je rekao da je 'njegova cijena prema njima 1.800 kuna, a da će ostalo pokriti Ured ili Sanja'. Kurija mu odgovara da mu je Sanja Bančević Medenica rekla neka stavi lokot i da pusti korisnike u kućicu kad mu oni plate. No naišli su na problem, jer su se neki obrtnici i ugostitelji počeli povlačiti s Adventa. To bi značilo da neće uspjeti iznajmiti svih 20 kućica koje su naručili, a samim time, ne bi mogli izvući više novaca. Ljutić je krenuo u saniranje tog problema pa je zvao i ugostitelje i obrtnike koji su trebali raditi na Adventu, te im je govorio da će kućice dobiti besplatno, odnosno da će on srediti da ih plati netko drugi. Time je pokušao osigurati da će, oni koji su htjeli odustati, koristiti kućice koje se nabavljaju preko njega, a ne štandove. Pod tim 'netko drugi' misli se Zagrepčani, jer bi razlika u cijeni najma bila plaćena ili iz nekog od gradskih ureda ili izvučenim novcem iz Ljutićeve tvrtke. Iste one tvrtke koja je većinski poslovala s Gradom. Tako je uvjerio i jednu slikaricu.
Ljutić određivao tko dobiva štandove i kućice
- Dala sam 2.500 kuna za svoj štand i rado ću vam ga pokloniti, jer nemam više novca, govori slikarica Ljutiću.
- Nećete mi ništa davati. Čuvajte to za sebe. Naći ću ja nekoga da to plati, a mi ćemo popiti kavu. Nitko ništa neće znati - odgovara joj Ljutić i napominje da je on ipak zamjenik šefa kabineta.
Potom je nazvao i drugog korisnika. Njemu se predstavio i rekao da zove iz Ureda gradonačelnika objasnio da će netko drugi platiti troškove kućice i da ju uzme jer 'će izgledati ružno ako samo ti imaš štand, a svi ostali kućice'. Korisnik se htio uvjeriti je li dogovor 'sto posto', a Ljutić mu je odgovorio
- Ako sam ja nekakav j**eni zamjenik šefa kabineta u Uredu gradonačelnika, pretpostavljam da bi to trebalo biti sto posto.
Ljutić se oko pozicija kućica i tko će dobiti koju kućicu dogovarao i s Jelenom Čeklić, službenicom iz gradskog ureda za prostorno uređenje i članicom Povjerenstva za davanje javnih površina u zakup. Ona je pisala rješenja o korištenju kućica, a u njihovim razgovorima se čuje da je na Ljutićeve naloge mijenjala rješenja o tome tko dobiva štandove, tko kućice, kolike su terase, tko gdje smije biti. Svako rješenje bi zatim došlo na stol Milanu Bandiću.
Iz Grada do Ljutića preko udruge
Ljutićeva tvrtka se od početka financira gradskim novcem i to kroz izvlačenje novca iz udruge ZAFAZ čiji je predsjednik također Bandićev čovjek, Drago Topolovac. Ljutić je koristio svoju poziciju i utjecao na to da ZAFAZ dobije više novca iz proračuna Grada Zagreba, njegova tvrtka bi ZAFAZ-u ispostavljala fiktivne račune koje bi onda udruga plaćala tim istim gradskim novcem. Na taj način su novci iz gradskog proračuna odlazili direktno Ljutiću u džep. Prema izjavama svjedoka, samo je Topolovac mogao raspolagati financijskim sredstvima udruge, a na ovaj način iz udruge su izvukli 53.200 kuna. Topolovac je priznao svoj dio krivnje.
U jednom od razgovora, Topolovac javlja Ljutiću da je u Ljutićevoj kući na Markuševcu, istoj ovoj koju sad prodaje, pukao ventil za vodu pa je Topolovac zatvorio sve ventile, izbacio vodu, a trebao je osigurati i čišćenje. Istražitelji tvrde da se iz toga vidi koliko su Ljutić i Topolovac blisko surađivali, kad mu je ovaj popravljao kvarove po kući. Topolovac je na kraju odveo vodoinstalatera u kuću te iz svog džepa platio ventil, crijevo i redukcijski ventil 780 kuna. Nije imao kod sebe još 650 kuna za rad vodoinstalatera, pa je javio Ljutiću koji je rekao da će on to riješiti. Usput je molio Ljutića da sredi postavljanje lampica na bor u Šestinama, na što on odgovara 'To ćemo za iduću godinu'. Topolovac ga spaja i s trećim suradnikom s kojim Ljutić dogovara razmještavanje ljudi iz Bandićeve stranke po gradskim odborima. Raspravljaju i o žalbi na smjenu jednog od članova školskog odbora, u kojem suradnik Ljutiću objašnjava da se smijenjeni 'nije htio učlaniti u stranku', misleći pritom na stranku BM 365.
Iz snimljenih razgovora se vidi i koliki je utjecaj zapravo imao Ljutić, s obzirom da su ga razni ljudi zvali da za njih nešto moli Bandića, da im sređuje poslove, zaposlenja i financiranje iz proračuna Grada Zagreba. Ljutić bi tako kod svog 'šefa', kako naziva Bandića, sredio sve što bi mogao, ali ne iz altruizma. Na ovaj način su stvarali dužnike i uspostavljali kontrolu nad Gradom i novcem Zagrepčana. Tako se u gradu stvorila atmosfera da se bez Bandića i njegovih suradnika, ne može ništa.
'Bonnie i Clyde'
Jedan od svjedoka je istražiteljima opisao kako je bio zaposlen na 'Adventskom štiklecu' kao zaštitar, a odgovarao je i Bančević Medenici i Ljutiću. Druga svjedokinja navodi kako joj je dokumentaciju tvrtke Tvornica događaja donosio upravo Ljutić, a Bančević Medenica mu je slala sve svoje razgovore s poslovnim partnerima. Da je Ljutić itekako kontrolirao sve poslove te tvrtke vidi se i iz razgovora i SMS poruka između njih dvoje. No, po svemu sudeći, imali su i prisniji odnos.
- Skupljam informacije da nam bude bolje. Bonnie i Clyde.
Na to se Bančević Medenica samo nasmijala. Rekao joj je i kako je 'ono' bio plodonosan sastanak te kako već vidi 'budućnost producentice evenata' jer će u godinu dana organizirati šest manifestacija. Ona se na to smije i odgovara mu:
- Bumo vid'li, jedino ako ćeš mi ti biti asistent.
Na to Ljutić odgovara:
- Nego tko?
U jednom od razgovora komentiraju i policiju jer su nekako dobili informaciju da ih se istražuje. Robert Ljutić ponavlja da je sve pripremio za sutra, da je sve zapisao.
- Skombiniral' sam kome što treba reći i sad idem kući - govori joj.
Sanja Bančević Medenica mu govori da je s njim sve užasno brzo, a on odgovara:
- Trg je naš još malo, pa će biti sve brže i brže.
- Ja bih stalno s tobom radila - govori mu Bančević Medenica na što joj on odgovara da samo oni mogu imati projekte, a drugi ne dolaze u obzir.
Dodaje i kako su 'ovi iz murije stvarno dosadni', da ih hoće posvaditi, a ne mogu, uporno preusmjeruju te glupe poruke, čitaju i analiziraju i misle ih 'sj***ti“, da su ju naljutili, a to ne smiju raditi jer da su oni barem 'fer i korektni' bili, da se o njima sve zna i da su 'transparentni, plus PDV'.
Uskoro Ljutić dobiva potvrdu da se njegovi razgovori prisluškuju što javlja Bančević Medenici. Govori joj da 'od sada moraju samo pričati o ljubavi, jer su upalili ponovno da nas slušaju kaj mi pričamo o ljubavi'.
- Sad kavica i ljubav, kavica i ljubav - govori Ljutić.
Sanja Bančević Medenica ga pita tko mu je to rekao, a on joj odgovara da će joj reći ujutro, kada se sastanu. Pitala ga je i treba li se što brinuti na što joj on odgovara:
- Ne trebaš, nisi ti kriminalka, mi smo ljubav.
Crna bilježnica
Istražitelji su od Sanje Bančević Medenice zaplijenili i crni notes bez natpisa, oštećenih korica, pun numeriranih bilježaka, od 1 do 125. Iako su bilješke šture, radi se o njenom popisu obaveza. Od toga koliko je novca podigla, koliko im ZAFAZ mora platiti i koliko je dala Ljutiću do toga koje probleme mora riješiti.
Tako jedna bilješka glasi 'ZAFAZ 14.000' a druga 'uzela 30.000,00 kn gotovine, dala 15.000,00…položila 3.000,00 kn, položila 14.800,00 kn.'
Našlo se tu imena i drugih suradnika Milana Bandića.
- Redžepi – predsjednik povjerenstva, Bilić – pročelnik ureda za graditeljstvo, za dodjelu prostora javnih površina' te 'FONTANA TOMISLAVAC, renovirana za vrijeme klizanja – Novak, Bilić radi problem, ne da dozvolu.'
Gzim Redžepi je tad bio predsjednik Povjerenstva za davanje javnih površina u zakup i na drugo korištenje, a Dinko Bilić je pročelnik Gradskog ureda za prostorno uređenje, izgradnju Grada, graditeljstvo, komunalne poslove i promet.
Ništa bez Ljutića
Ljutić je kao Bandićev najbliži čovjek, rješavao i financiranje drugih udruga, sportskih klubova i zaposlenja u Gradsku upravu i gradske tvrtke.
Tako ga je 2015. godine jedan vlasnik boksačkog kluba nazvao da mu sredi financijsku pomoć koju mu je obećao pokojni Milan Bandić. Naveo je da mu probleme stvaraju Zdenko Antunović, Ivica Lovrić i druge osobe. Nakon toga mu Ljutić govori da će on to provjeriti i naziva Antunovića koji 'frflja, a sve znam kad počne frfljati koliko je sati'. Dogovara da 'ako ne u ovoj godini, neka kažu i idemo u proračun za iduću godinu za boksački klub taj i taj toliko i toliko'.
Zdenko Antunović, bivši predsjednik KK Cibona, je također bliski Bandićev suradnik kojeg se sumnjičilo da je primio 10.000 eura mita. On je navodno 2011. godine od jednog poduzetnika zatražio i primio mito kako bi osigurao da se toj tvrtki dodjeli organizacija Zagrebačkog karnevala. Šef uprave tog društva formalno se obratio Uredu gradonačelnika, a Bandić mu je rekao da se o svemu dogovori s Antunovićem, koji nije imao nikakvu ulogu u organiziranju takvih događaja, pa su istražitelji vjerovali da je Antunović to napravio za Bandića.
- Ti si jedini, Robi, koji kanaliziraš tu sirotinju.
Cvitković se Ljutiću i požalio kako 'nema više što krasti' i da mu je 'žao što se nije više nakrao', na što mu Ljutić odgovara: 'Stigneš, stigneš, polako.'
Sređivanje plaćanja i zapošljavanja
Ljutiću su se obraćali i predstavnici raznih tvrtki oko dugovanja Koncertne direkcije Zagreb. On je ipak bio čovjek koji je svojom pozicijom i bliskosti s Bandićem kontrolirao novce koji izlaze i ulaze u gradsku blagajnu. Tako zaposlenik tvrtke Toi - toi zove Ljutića i žali se da im je Koncertna direkcija Zagreb preko dvije godine dužna 100.000 kuna, a da su za posao dočeka Nove godine na Trgu angažirali konkurentsku firmu iz Zadra.
Robert Ljutić odgovara: 'Sve okej, sad ću ja zvati odmah, pa se čujemo.'
Ljutić zatim zove Tedija Lušetića, zamjenika pročelnika Gradskog ureda za obrazovanje, kulturu i sport, koji mu se žali da je problem u ravnatelju Josipu Nalisu koji je 'čovjek bivšeg predsjednika'. (op.a. Ive Josipovića) Uskoro Ljutić dobiva informaciju da je sve riješeno, a zaposleniku Toi-Toi-a govori:
- Kud smo mi došli, pa vi ste naš partner, a ne naš neprijatelj, pa nećemo valjda uzeti slovenske wc-e ili iz Zadra.
Dodaje i da će sutra dogovoriti podmirenje duga i govori da će 'oni ispred Ureda' cesijom platiti to dugovanje. Dogovorili su se i da će idući dan popiti kavu kod Ljutića na kojoj su dogovorili podmirenje duga.
Ljutića je kontaktirao i Hrvoje Glavica, vlasnik obrta Inki-Dinki koji se bavi elektroenergetskim priključcima u vezi dugovanja Koncertne direkcije Zagreb od 1.800.000,00 kuna. Ljutić je riješio i to dugovanje.
Ljutićev utjecaj tu ne prestaje. Prema porukama koje su prikupili istražitelji, dogovarao je i zapošljavanje novih ljudi u Gradu i gradskim tvrtkama. Tako je u tri SMS poruke dobio ime, adresu, OIB, podatke o radnom iskustvu, stručnoj spremi i osposobljenosti za upravljanjem motornih vozila od osobe kojoj je trebao srediti posao. Također, snimljen je i razgovor u kojemu Ljutić obavještava nepoznatu ženu da se raspita o mogućnostima zaposlenja treće ženske osobe.
- U kojem statusu odlazi, u tom statusu može i doći. Mora imati pisanu suglasnost i da kasnije može ići na neodređeno - govori Ljutić i dodaje ako bude problema, da će oni 'napisati odluku i riješiti'.
Ljutić je na sudu odbacio krivnju, a optužnicu ne želi komentirati jer postupak još uvijek traje.