U Muzeju suvremene umjetnosti miješaju se dvije pjesme. Latinoameričke melodije plesača bachata koji imaju trening bore se sa taktovima 'I'm still standing' od Eltona Johna iz stožera Možemo!. Novinari i snimatelji su se okupili oko pozornice, očekuje se Tomislav Tomašević, čovjek koji je pomeo izbore. U trenutku kad su izašli prvi službeni rezultati, inače mirni 'Možemovci' počeli su vrištati od sreće. Ubrzo se zaplesalo na 'Don't stop me now' od The Queena. Kad su mirni, onda ih se jedva čuje i vidi. Kad slave, onda plešu kao da kamera nema.
Svi novinari gledaju u vrata kroz koja bi Tomašević svaki čas trebao izaći.
- Gospodine, stanite - čuje se iza naših leđa.
- Ma pi**a ti materina, pederi, komunjare, pusti me - dere se stariji muškarac koji pokušava s rampe ući na pozornicu.
Obukao je tamne cipele, majicu, jaknu, na glavi mu je crna kapa s nekakvim grbom. Ljut je i odlučan.
- Komunjare, pederi, umrijet ćete svi. Sve ću vas ubiti - vikao je na zaštitare.
Dva zaštitara u crnim odijelima prepriječila su mu put. Ćelavi je podignuo ruke u zrak, spremne za udarac ako se prijetnja pokaže prevelikom. Drugi je napet kao puška i pokušava ga riječima odvratiti.
- Gospodine, sve je u redu, molim Vas otiđite - govori mu.
- Mater vam j**em, pederske komunjare - nastavlja i nasrće na zaštitara.
Ovaj ga ponovno odgurava. Izgleda kao mali dječak koji u školi nasrće na većeg kolegu na školskom igralištu. Siguran je da je njegovo pravo da prođe i zapali okupljene kako bi obranio Hrvatsku. On ima misiju i dalje od toga ne vidi. Nije ni bitno je li u pravu, netko tamo je dva tjedna govorio na televiziji da Tomaševićeva pobjeda znači 'transrodne imigrantske četnike u vlastitom dvorištu'. Govorilo se i o 'teoretičarima lezbijskog sindikalizma' i zazivalo Božju pomoć. Glavna poruka je bila da su ovi izbori obrana od komunizma. Kojeg u Hrvatskoj nema već 31 godinu, duže nego što je pola ljudi okupljenih u MSU - u živo.
- Je l'' on to ima nož - pita jedan kolega.
- I ustašku kapu - dobacuje kolegica.
Muškarac viče da će nas sve zapaliti. Nakon malo oklijevanja, otvara bočicu benzina za upaljače i polijeva po podu, dio završava i na Sviboru Jančiću iz Možemo!. Doletio je vidjeti što se događa i pomoći zaštitarima. Kolege snimatelji i novinari viču muškarcu da prestane:
- Ej, što radite to? Alo, ej! Gospodine tko ste vi?!
Dok iz zvučnika trešti 'She's a maniac' od Michaela Sembella, junak na braniku domovine od komunizma se saginje. Jebiga, ne može sad odustati kad je već krenuo. Kako će se pohvaliti prijateljima da je sam obranio Zagreb ako pobjegne? Ispast će kukavica.
- Pazi, pazi - upozorava me kolega fotograf.
I puf. Od velike vatre kojom je prijetio, te snažne sile ekstremne desnice, dogodio se samo plamičak. Desetak sekundi i nema ga. Antiklimaks.
- Dajte vode - viče Jančić.
Junačina u crnom je već sišao s rampe, brže nego što je došao. Okrenuo se prema svima nama, podigao desnu ruku u nacistički pozdrav i tako ponosno stajao par sekundi. Kao učenik koji je jedini znao odgovor na ispitivanju. Netko mu je doviknuo 'Šta je, ustašo?'
- Daj nemoj, vidiš da nije dobro - govori jedna žena.
Nakon par sekundi stava u pozdravu režima koji je najveća sramota ljudske povijesti, muškarac se okreće i odlazi prema zgradama blizu Bundeka. Nestaje u mraku iz kojega je i došao.
- Mogla je budala doći s puškom i sve nas pokositi, ovo je sve otvoreno - govori stariji fotograf i dodaje: Još tjedan dana ovakve kampanje i bili bi Amerika.
- Je l'' je to bio ustaški grb - pita kolegica.
- Ajme, vidi ovo! Nije to ustaško U, to je znak od Ferrarija - govori kolega.
I zaista, uvećao je fotografiju i na žutoj podlozi ponosno stoji propeti crni Ferrarijev konj. Valjda u obrambenoj ekstazi junak nije primijetio da je uzeo krivu kapu. Ili je mislio da nitko drugi neće primijetiti u mraku. Možda je išao logikom Ferrari - Talijani - Mussolini - fašizam - Pavelić - ustaše. U svakom slučaju, taj crni konj koji je ponosno stajao iza vatrice je brzo nestao u noći.
POGLEDAJTE VIDEO: TOMAŠEVIĆEV POBJEDNIČKI GOVOR