U knjizi "Deset dana u travnju" - koja se po cijeni od 99 kuna može kupiti na svim boljim kioscima u zemlji - izdvojili smo dnevničke zabilješke, dijelove povijesnih studija, judikaturu, fragmente memoara, zapisnika i drugih dokumenata u kojima akteri velike povijesti iznose svoja sjećanja, ali i novinske tekstove koji u realnom vremenu oslikavaju život i mišljenja suvremenika.
Razdoblje od puča do prvog dana travnja 1941. čini prvo, uvodno poglavlje, a u ostalima donosimo pregled tiska od 1. do 10. travnja, izvorne priče aktera povijesti, kao i svjedočenja o njima, sadržaje naslovnica i članaka koje su pisali ozbiljni ljudi i veliki novinari. U dva završna poglavlja prikazujemo rasplet povijesne drame poslije 10. travnja te sudbine aktera.
Zahvaljujemo Hrvatskom državnom arhivu, čijom smo ljubaznošću dobili uvid u dosjee Slavka i Dide Kvaternika, Branka Benzona, Ante Pavelića, dr. Vladka Mačeka, Đure Vranešića (Jure Vranešića) i Mirka Puka.
Dok su obični ljudi u strahu, komunisti u slomu države vide priliku života - revolucija, koju su uzalud čekali, sad je moguća! Njemački tenkovi u Zagrebu ih ne plaše, oni su uvjereni da će SSSR brzo pobijediti.
Tito se, u vrijeme ulaska Nijemaca u Zagreb, zatječe na ulici: ogorčen je prizorom – bahati pobjednici u trijumfu prolaze ulicama, popriličan broj ljudi ih pozdravlja. Josip Broz Tito se sklanja k prijatelju, u obiteljsku kuću na Trešnjevci. Koji dan poslije, pod dojmom tih događaja, piše letak: "Događaji u Zagrebu prilikom dolaska osvajača bit će najtamnija ljaga u Tvojoj povijesti, hrvatski narode.'"
Posjednik partijske knjižice broj dva Aleksandar Ranković nešto trezvenije opisuje događaje.
„(…) bio sam na Jelačićevu placu. Primetio sam da je masa građana bila potpuno indiferentna, a da su pojedine žene prilazile tenkovima i bacale vojnicima cveće i pomorandže.“ Isto tvrdi i tadašnji baletan HNK Žorž Skirigin, koji će se uskoro pridružiti partizanima, gdje će postati autor glasovitih fotografija:
„Video sam ulazak Nemaca u Zagreb… Išli su Ilicom. Bilo je i cveća… Ne tako masovno, kao što se podmeće, ali bilo je…“
***
Eugen Dido Kvaternik tvrdi da je Pavelić htio krivotvoriti pravi tijek događaja 10. travnja. Njega je progašenje države, koje je čuo u Italiji, neugodno iznenadilo.
"Dr. Pavelić", piše D. Kvaternik, "dobacio mi je samo: 'Jesi li čuo starog?' Na moje opetovano pitanje, jesu li Nijemci već u Zagrebu, i je li sve ono što smo čuli izvršeno s njihovim znanjem ili nije, odgovorio je konačno: 'To nije važno, zatvori radio, idemo jesti.'"
"Pavelić i njegovi najbliži", piše Bogdan Krizman, " večerali su toga 10. travnja, a Dido Kvaternik je zatim prišao radio-aparatu i uključio ga, usprkos prigovoru dra Pavelića. Bilo je deset sati navečer i Kvaternik se nadao da će čuti nove vijesti o razvoju događaja u Hrvatskoj i u Zagrebu. Napose ga je zanimalo čuti, što i kako javljaju Nijemci. Upravo je radio-stanica Beč emitirala vijesti. Ali, ni jednu jedinu o Hrvatskoj i ratnom zbivanju na Balkanu. Pavelić ga je odmah, uz odobravanje prisutnog Bzika, stao zadirkivati: 'Nu vidiš, ni Nijemci ne znadu ništa.'
No, poslije sportskih vijesti, odjednom su se začuli zvuci Engellandlieda (nacističke ratne pjesme) koji su redovito prethodili emitiranju neke posebne obavijesti njemačke vrhovne komande. I doista, bilo je 22.15 sati i njemački je radio javio da će za nekoliko minuta dati specijalnu obavijest, a Pavelić je odmah dobacio: 'Sigurno su podmornice opet potopile pol milijuna tona.'
Konačno je radio objavio vijest iz Hitlerova glavnog stana da su njemačke oklopljene jedinice ušle u glavni grad Hrvatske Zagreb. Kvaternik je pogledao Pavelića koji mu je odmah cinički dobacio: 'Sad znaš sve.'"
"Na njega je ova vijest", piše D. Kvaternik", djelovala kao grom iz vedra neba, daleko više nego proklamacija Slavka Kvaternika. I tu sam ga prvi i jedini put u 12 godina zajedničkog i revolucionarnog rada vidio da je odmah reagirao. Pavelić, taj klasični prototip kunktatora, ustao je od stola, pošao u hodnik do telefona i nazvao Contija u Pisi. Javio mu je da je Hrvatska proglašena državom, da ju je proglasio general Kvaternik i dodao ,Didin otac', i da su Nijemci već u Zagrebu. Tražio je razgovor s ministrom Anfusom.
Nakon kojih četvrt sata, javlja se Anfuso iz Rima. Pavelić mu ponavlja najnovije vijesti. Anfuso, očigledno, još ne zna ništa, jer dr. Pavelić stalno opetuje na telefonu da smo na radio-Zagrebu čuli proklamaciju generala Kvaternika, a na njemačkom radiju posebno izvješće njemačke Vrhovne komanda o ulasku njemačkih trupa u Zagreb. Njihov razgovor svršava s Pavelićevim riječima: ,Doviđenja, sutra ujutro u 9 sati u Palazzo Chigi!'
Nakon što je objesio slušalicu, obraća se k meni s riječima: ,U ponoć putujemo u Rim, spremi se.'"
To je bilo, priznaje Kvaternik, prvi put da ga je Pavelić pozvao u Rim na politički sastanak, očito pod utiskom – tako je Kvaternik toga časa pretpostavljao – što je Kvaternikov otac proglasio NDH. Ali njega je toga trenutka najviše zanimalo pitanje kako je bilo moguće da su se događaji odigrali tako iznenada, bez znanja Pavelića i njegove okoline i bez suradnje ustaške organizacije u Italiji.
Knjigu '10 dana u travnju' potražite na svim kioscima po cijeni od 99 kuna.