Kako sam na Zrću odradio dvije sezone, gazda me preporučio poslodavcu na Hvaru i dobio sam e-mailom poziv da dođem odraditi sezonu, kaže Zvonimir Celjak (22) iz Zagreba. Iako je završio za tehničara za telekomunikacije, od srednje škole zarađuje kao konobar. I, kaže, dobro mu ide, pa s dolaskom sezone on ne traži posao, posao traži njega.
'Nije mi to životni poziv, ali sam se našao u tome'
Ove godine odlazi na Hvar gdje će provesti četiri mjeseca.Ondje mu je osiguran smještaj i posao od pet popodne do sitnih jutarnjih sati.
- Za razliku od plaća u Zagrebu, ondje me čeka zarada od oko tisuću eura na mjesec plus 'tringeld'. Puno se radi, ali nije mi teško. Zaradu planiram uložiti u obrazovanje, a ako uspijem s godinama nešto uštedjeti tko zna možda i u vlastiti biznis – kaže Zvonimir.
Plaća i opseg posla su glave razlike u konobarenju na obali u sezoni u Zagrebu.
- Naravno da se na moru tada puno više radi no nije teško kada svaku večer imam krasan pogled na mladost koja cijele noći uživa. Gosti su uvijek dobro raspoloženi i atmosfera bude na vrhuncu. Taman kad se dobro naradite vratite se u zagrebačku rutinu i smiraj – rekao je Zvonimir koji kaže da mu konobarenje nije životni poziv nego je bila nužda, ali se u tome našao.
'Nije to samo kuhanje kava i nošenje pića'
- Ovo nije samo kuhanje kava i nošenje pića već je to posao koji podrazumijeva kontakte s ljudima. Puno puta se dogodi da ljudi budu neugodni pod utjecajem alkohola, znaju razbijati, vrijeđati i svašta nešto. Morate biti psihijatri, odgajatelji i najbolji prijatelji. Morate znati kako s ljudima, što im kada reći i ne pokazivati svoje emocije ma kako nekad teško bilo podnositi neke ispade. Naravno ima tu i sjajnih ljudi. Uglavnom dinamično je i mlad čovjek uz ovaj posao brzo odraste – rekao je nasmijano.
Do sada se, kaže, uglavnom dobro slagao sa svim kolegama, a na pitanje koje su zamke ovog posla, kaže:
- Recimo, ako imate veliku terasu na kojoj radi dvoje ljudi, neki znaju naplatiti stol od kolege a da im to ne kažu, pa je kolega u 'minusu' i to mora nadoknaditi iz vlastitog džepa. I to sam doživio, ali eto - dodao je.
'Iako je svake godine sve gore, u Hrvatskoj me drži obitelj i - Jelena'
Kaže kako je, u šest godina koliko radi, svakom godinom sve gore.
- Kako se sve ubrzalo, od protoka informacija i života općenito, tako se i ovaj posao promijenio. Manje se komunicira s gostima, ne stignete više razviti odnos i uslužiti ga kako zaslužuje, pa nema razloga ostaviti vam 'bakšiš'. Ovaj posao ne smije biti rutina i ne valja ga 'tek toliko' jer onda sve gubi smisao. Ono što mi nitko ne može oduzeti je smiješak koji ću uvijek upućivati gostima – kaže Zvonimir, koje ne planira napustiti Hrvatsku unatoč svim poteškoćama koje ovdje imaju radnici i poslodavci.
- U Hrvatskoj me drži obitelj, prijatelji i Jelena. To je kolegica konobarica s kojom se jako dobro slažem i zaista bi mi nedostajala – zaključio je.