Nedavno uhićenje sutkinje Trgovačkog suda Vesne Malenice i stečajnog upravitelja Pere Hrkaća nije nimalo iznenadilo radnike Gredelja. Sindikalni čelnik Željko Starčević, kojemu ovih dana mobitel ne prestaje zvoniti, otkrio nam je kako su godinama upozoravali na Hrkaća i ono što je radio.
Kako ste proživjeli vijest o njihovu uhićenju?
Skočio sam kad sam vidio na televiziji. Čitavu noć vrtio sam programe i slušao nove informacije. Nisam oka sklopio do ujutro. Gredelj je u stečaju bio 60 mjeseci i 15 dana do uhićenja, a Hrkać je najavljivao da će stečaj biti gotov za 18 mjeseci. Ovo je moralno zadovoljstvo za svakoga gredeljevca jer je tvrtku, vrijednu 1,5 milijardi kuna, srozao na dužnika kojem za otpremnine radnicima i hipotekarni kredit treba oko 700 milijuna kuna.
I vi ste pravosuđu nosili dokumentaciju protiv uhićenog dvojca?
Još koliko, i bivšem SDP-ovu ministru pravosuđa Orsatu Miljeniću, Tamari Laptaš i Dinku Cvitanu iz DORH-a. Ljudi iz Gredelja uređivali su ured sutkinje Malenice, stavljali parkete, unosili novi hladnjak... Pitali smo i gdje je novac od šest Gredeljovih stanova koje je Hrkać lani prodao? Nije ih proslijedio za otpremnine radnicima. Hrkać je zaposlio i sina svoje tajnice Bornu Kušeca kao portira u odmaralištu za Rabu, ali i svoju nećakinju Zdravku Štefanec koja je dobila mjesto referentice za marketing, a da se nisu nikad pojavili na poslu. Bunili smo se i za moguće pogodovanje pri prodaji naših odmarališta na Rabu i u Zadru. Nešto što vrijedi 4,5 i 20 milijuna kuna prodao je za dva i deset milijuna, a nekoliko dana nakon prodaje našli su se novi kupci koji su davali više.
U Gredelj se prije desetak godina ulupala milijarda kuna državnog novca za nove pogone. Kako je tvrtka s najsuvremenijom opremom u Europi preko noći otišla u stečaj?
Sve se slomilo kad se nije uspjela dogovoriti gradnja 47 Siemensovih vlakova tijekom Kosoričine vlade. Gredelj je trebao raditi hardware (željeznu konstrukciju), a njemački Siemens software. No politika je to zaustavila. A Milanovićeva vlada (SDP) gurnula je potom Gredelj u stečaj, i to za minornih četiri milijuna kuna duga prema Končaru! Nešto što vrijedi 1,5 milijardi kuna! Gredeljevci su padali u nesvijest, najavljivali su nam danima prije da idemo u stečaj, a mi nismo vjerovali. Naš egzekutor bio je tadašnji ministar prometa Siniša Hajdaš Dončić, a kumovali su mu potpredsjednik vlade Radimir Čačić (tad HNS) i ministar financija Slavko Linić. Od milja smo ih zvali Lolek i Bolek.
Nije baš jasno da se zbog minornog duga gurne tvrtka od tolike vrijednosti u stečaj?
Odgovorno tvrdim da se Gredelj uništio kako ne bi mogao konkurirati Končaru za posao gradnje novih vlakova koji se sad isporučuju HŽ Putničkom prijevozu. Iako je Končar dobio taj veliki posao, ta tvrtka nije mogla graditi metalnu konstrukciju tih vlakova. Moram im priznati da Gredelj nije bio u stanju graditi elektroniku kao Končar, ali kad je ova tvrtka dobila natječaj, javna je tajna da su Gredeljovi radnici koji znaju raditi čeličnu konstrukciju otišli k njima. I da, Končar je stisnuo blokadu od četiri milijuna kuna Gredelju zbog kojih je Gredelj otišao u stečaj.
Zašto tvrdite da je stečaj bio planiran?
I prije nego što su nam dodijelili Hrkaća i sutkinju Malenicu, znali smo da nam dolaze. Jedino što Hrkać nije znao kakav kolektivni ugovor ima Gredelj pa se htio pojesti kad je podijelio otkaze. U danu je otpustio svih 1476 radnika ne znajući da im mora isplatiti otpremnine u visini jedne bruto plaće po godini staža. Kvaka je u tome što je bilo 400 radnika koji su radili poslove Gredelja u Italiji i imali su plaće 2500 eura mjesečno! Znate koje su to otpremnine? Raspon je bio od 10.000 do 350.000 kuna!
Kakvi su to poslovi s tolikim plaćama?
Gredelj je bio megatvrtka i radili smo s Amerikancima, Česima, Talijanima, Bugarima, a u BiH smo imali i svoju tvrtku. S Talijanima smo radili golemi posao i svaki mjesec popravljali bismo do deset vagona. Svaki je vrijedio do tri milijuna kuna. Samo na tom poslu zarađivali smo do pet milijuna eura na godinu. Hrkač je otpustio sve radnike, ali je tisuću zadržao i davao im ugovore na mjesec dana. Umjesto 270 milijuna kuna za otpremnine, mogao je u mirovinu poslati njih 500 i otpremnine bi stajale 50 milijuna. Hajdaš Dončić je, kad je to saznao, poludio, ali bilo je kasno.
Zašto kažete da je na prvom stečajnom ročištu bio cirkus?
Bilo je to 12. prosinca 2012. Na glas su se iščitavale otpremnine radnika. Na ročištu na Velesajmu natiskalo se 750 ljudi, a u prvom redu sjedilo je 20-ak direktora. Kad su se njihovi iznosi izlistavali, ljudi su bili ljuti. Hrkać je tad najavio da će stečaj trajati godinu i pol. Nakon pet godina mi smo još u u stečaju, a posla imamo kao nikad prije!
Otkud odjednom toliko posla?
Ma dogodio se presedan – posla ima toliko da ne možemo isporučiti na vrijeme, nedostaje nam ljudi. Da nismo u stečaju, zaposlili bismo još 300 ljudi uz sadašnjih 470. Otkad je bilo SDP-ove vlade, ni jedan kotač iz HŽ-a nije ušao u Gredelj. Ova Vlada se zauzela za to da se HŽ-ove lokomotive i vagoni napokon popravljaju kod kuće, a ne u Belgiji, nakon čijeg popravka su ponovno dolazile nama koliko su bile dobro popravljene.
Kažete da imate posla više nego ikad, treba li Gredelj biti još u stečaju?
Nikako! Gredelj treba vratiti u krilo HŽ-a kako bi bio glavna servisna postaja za sve njihove tvrtke. Ti poslovi bili bi oko 35 posto poslovanja tvrtke koja bi i dalje mogla raditi za američke, češke, talijanske i druge partnere. Ne bi bilo dobro prodati Gredelj strancima jer on lako može odlučiti servisirati vlakove i lokomotive iz svoje zemlje, a naš HŽ staviti u red čekanja. Dug Gredelja od 700 milijuna kuna, najvećim dijelom za otpremnine radnika i hipotekarni kredit Zagrebačke banke, može se premostiti prodajom atraktivnog zemljišta od 96 tisuća četvornih metara kraj pogona na Vukomercu. Tim novcem bi se mogao pokriti gotovo sadašnji dug prema radnicima od oko 230 milijuna kuna. Imamo najsuvremenije pogone, automatizirane i kompjutorizirane tako da stroj u sedam sati izbacuje potpuno novi kotač dok samo jedan čovjek sve prati na kompjutoru. Sad taj uređaj spava u najlonu. Naši ljudi znaju vlakove nacrtati i sagraditi iz glave, Kinezi su padali u nesvijest kad su vidjeli da smo sami izmislili vlak koji nema motor ispod vlaka, nego na vlaku, pa ostaje puno prostora za putnike.
Sindikalisti u HŽ Cargu dižu se protiv sadašnjeg direktora Pokrovca, čovjeka koji je došao iz Gredelja. Otkud animozitet prema Gredelju?
U Gredelj pet godina nije kročio kotač HŽ-a, a otkad su Gredeljovi ljudi u HŽ-u napokon nam stižu lokomotive i vagoni na popravak. Posla imamo više nego ikad i možemo s burze povući naše bravare, armirače, ličioce... Imam 1300 brojeva gredeljavaca koji svaki dan zovu i pitaju ima li posla. Ima! Za još 300 njih! Ali moramo izaći iz stečaja! Da sam putnik, nikad ne bih sjeo u vlak HŽ-a u kakvom su stanju. Pa prosjek lokomotive je 45 godina! Sigurno bi bilo bolje kupiti nove lokomotive, ali za to treba enormni novac. Ako se ide na popravak starih lokomotiva, zar nije bolje da to radi domaća tvrtka?
Uhićenima blokirana imovina
USKOK je zatražio blokadu imovine Vesne Malenice i Pere Hrkaća u vrijednosti od 10 milijuna kuna, piše Jutarnji.
Prema istrazi imovine osumnjičenika koje je proveo Porezni Uskok, otkriveno je kako u Hrkaćevu slučaju postoji u razdoblju od 2005. do 2016. neobjašnjivi višak od 1,45 milijuna kuna u odnosu na njegova prijavljena primanja.
Hrkaću je, kako Jutarnji neslužbeno doznaje, u istoj ulici, i zgradi, na Borongaju Uskok pronašao i blokirao dva stana. Jedan je površine 86 m2, a u istoj, Trpinjskoj ulici, ali dva kućna broja dalje, Hrkać ima još jedan stan od 56 m2. Uz to, Hrkać je vlasnik vrijednoga poslovnoga prostora od 237 m2 na zagrebačkoj Trešnjevci i stana od 105 m2 u središtu Makarske vrijednoga najmanje 133.000 eura, koji je prema optužbama dobio kao mito od Milana Lučića. Na bankovnim računima imao je 60.000 eura i nešto više od 100.000 kuna.
Iz izvještaja Samostalnoga sektora za financijske istrage (Porezni Uskok), za sutkinju Vesnu Malenicu utvrđen je, pak, za isto razdoblje još veći nesrazmjer između primitaka i izdataka, a iznosi čak 2,33 milijuna kuna. U njezinu slučaju specifično je i to što je kao sutkinja dužna svu svoju imovinu prijaviti u imovinskoj kartici, a Porezni Uskok je, među ostalim, pribavio i njezinu karticu te, analizirajući je, zaključio kako su određena objašnjenja oko imovine sutkinje - krivotvorena.
Konkretno, radi se o dvije nekretnine koje su prema zaključcima istrage pribavljene sredstvima od počinjenih malverzacija, a čije je porijeklo Malenica u svojoj imovinskoj kartici objasnila nasljedstvom. Riječ je o poslovnome prostoru od 23 m2 u zagrebačkome Importanne centru i stanu od 65 m2 u Bolu na Braču.
Malenica je još vlasnica i luksuznoga stana od 136 m2 u Maksimirskoj, a kako je protiv sutkinje Uskok zatražio tzv. prošireno oduzimanje imovine, i ta je nekretnina stavljena pod blokadu zbog sumnji da je kupljena novcem pribavljenim od malverzacija.