"Pozvao me prijatelj na ljetovanje".

Zvučalo je to kao uvodu u politički triler.

A od tog naizgled nevinog obrazloženja krenuo je ministar financija Zdravko Marić u tumačenje priče o njegovu boravku na jahti zasad neimenovanog prijatelja.

Da bi jutros u izjavi o mini aferi za koju se zanima i Povjerenstvo za odlučivanje o sukobu interesa ministar nastavio u revijalnom tonu: kaže da je "više vremena proveo na kopnu nego na jahti", objašnjava kako "misli" da njegov prijatelj nikad nije imao kredit HBOR-a, kao ni kreditni dug, a sve to ukrašava toplom ljudskom izjavom o tome kako ga je na ljetovanje na jahti pozvao "prijatelj s kojim dijeli puno vrijednosti".

Pa nije li logično da se njeguju prijateljski odnosi s osobom s kojim "dijeliš puno vrijednosti"? Zašto to treba naglašavati?

Prijatelji i vrijednosti

Svejedno, Marić nije pojasnio o kakvim se to točno vrijednostima radi da ih je trebalo ovom prilikom naglasiti (je li to neka sekta?), niti je htio imenovati svog prijatelja koji je na jahti ugostio najmoćnijeg ministra u Vladi.

Jer u tome i jest poanta cijele ove priče: neimenovani prijatelj, očito povezan s biznisom i to uspješnim, o čemu svjedoči jahta i prijateljstvo s Marićem, ljetuje s ministrom financija, najvažnijim i najmoćnijim članom Vlade u državi u kojoj se malo toga ili gotovo ništa ne može odvijati mimo te iste Vlade, politike i duge državne ruke.

Možda "prijatelj" nije sada u poreznom dugu, ali sutra će možda biti. Ili baš zahvaljujući ljetovanju s Marićem to nikada neće biti.

A priča o ljetovanju s misterioznim prijateljem s kojim "dijeli puno vrijednosti" tim je uzbudljivija ako se sjetimo tajnog sastanka Zdravka Marića s Ivicom Todorićem. Sastanka na kojem ministar financija nije smio biti jer je bio u sukobu interesa i na kojem se Todoriću, po vlastitu priznanju, "smračilo" kad je Marića tamo vidio.

Nakon tajnog sastanka sad imamo i tajanstveno ljetovanje.

Posve dovoljno za interes javnosti.

Slavko, Zoki, Ivo

Doduše, ovo ljetovanje nije u rangu odlaska ministra financija Slavka Linića na odmor u Dubai s prijateljima navedenima u listi poreznih dužnika, a niti s tajnim sastankom premijera Zorana Milanovića i guvernera HNB-a Borisa Vujčića s poduzetnikom Emilom Tedeschijem u njegovoj vili na Hvaru 2012. godine.

Niti je u domeni Ive Sanadera i jahte "Malo vitra" koja u vrijeme kad je bio premijer nije bila registrirana na njegovo ime.

No svejedno je dovoljno da Marića, ali i premijera Andreja Plenkovića, dovede u neugodnu situaciju. 

Jer, možda se ovime ne krši zakon, možda ovo neće spadati u sukob interesa pred povjerenstvom koje je ionako u Plenkovićevu mandatu uškopljeno, možda Marić doista vjeruje u da u njegovu ljetovanju ("na kopnu, više nego na jahti") nema ničeg spornog, ali ovo svejedno daje lošu sliku.

To nije roštiljada

Ministar financija, dakle najvažniji ministar, na jahti prijatelja budi neugodne asocijacije u državi premreženoj sukobima interesa i bliskim odnosom političara, biznismena, bogataša... Marić je to trebao znati.

To nije roštiljada u Marićevoj vikendici. 

I možemo sada biti cinici pa zaključiti kako ovo nije Njemačka ili Švedska pa da gajimo pretjeranu osjetljivost na ovakve slučajeve, ali upravo zato što smo Hrvatska, moramo biti pretjerano osjetljivi na ovakve stvari. I upravo zato što je to HDZ-ova Vlada. I što je to ministar u HDZ-ovoj Vladi. I što je to ministar financija. I što je to ministar koji je preživio već tri Vlade.

Ali Zdravko Marić je nesmjenjiv ministar. Tako da nema bojazni da će mu se išta dogoditi i u ovom slučaju. Naročito u ovakvoj Hrvatskoj.