Tomislav i njegov sin, jedva su izvukli živu glavu iz ruševina svog doma. Bosonogi su potrčali u staju. Bili su uvjereni da je Zekan mrtav, a on ih je gledao, živ i gotovo neozlijeđen u ruševinama, van sebe od straha
Vidi originalni članak
Kad je počelo tresti, sin i ja stali smo pod štok od vrata. Zagrlili smo se tako, da umremo zajedno ako moramo. Sve se rušilo pored nas, no štok je ostao čitav, čitavi ostali i mi, kazao nam je u jeku užasa, tog kobnog 29. prosinca, Tomislav Suknaić (63) iz Majskih Poljana.