To vam je ovdje ova rječica. Vidite li koliko je malena i bezopasna? Kad je ovako vidite, mislite da je nemoguće da je ona uništila cijelo selo. Pa da dovedemo dvije nešto veće i žedne krave ovdje, isušile bi je, ali eto. Ona je te kobne noći toliko narasla da je sve uništila. Cijeli život živim ovdje, ali nisam nikada mogao vjerovati da je to moguće. Ta voda mi je odnijela doslovno sve što sam gradio cijeli život, rekao nam je Nermin Kezo iz sela Trusine u BiH, kojemu je poplava prije mjesec dana uništila štalu s kravama, strojeve i njegovu kuću.
POGLEDAJTE VIDEO:
Poplave su mu odnijele tri krave, od kojih je jednu uspio spasiti, drugu je morao usmrtiti jer je bila teško ozlijeđena, a treću niti dan-danas nije uspio pronaći. Zbog svega mu je Erdin Salčin iz Semizovca kraj Sarajeva odlučio pokloniti kravu, koju sada drži kod susjeda jer njegove štale više nema.
- Poplava mi je odnijela i dva kamiona. Odnijela mi je cijelu štalu, imao sam i 40 metara sijena. Uz to mi je poplavila i kuću; nije je odnijela, ali ne može se boraviti u njoj. Situacija je zaista teška, a trenutno živim kod jednog susjeda koji živi u inozemstvu, ali do kada ću moći tako, zaista ne znam. Stvarno je katastrofa. Moramo sve početi ispočetka - govori nam Nermin, kojeg smo zatekli dok mu bager čisti zemlju gdje je nekada bila njegova farma.
POGLEDAJTE VIDEO:
Još uvijek se mogu vidjeti posljedice velike poplave, pa tako tamo još uvijek stoji smrskani Nerminov kamion, kao i susjedov uništeni automobil.
- Ne znam kako ćemo se izvući iz svega. Nismo na nuli, nego u debelom minusu. Pa ništa nam nije ostalo, osim glave na ramenima - govori nam Nermin dok nas vodi do privremene štale kod svog susjeda.
- Puno mu hvala što mi je omogućio da ih mogu držati ovdje, ali je to zaista privremeno rješenje. To je mala prostorija, premala za te dvije krave, ali dobro je dok imamo i to - kaže nam Nermin dok ulazi u štalu.
- Evo mene moje curice. Jeste mi dobro? Ma vi ste super cure, vi ste moje cure - tepa Nermin svojim kravama.
Krava koju je dobio na poklon puno je veća, a kaže da inače daje i do 20 litara mlijeka, ali sada nosi tele pa daje nekih 6 litara.
- Poljoprivredom se bavim uz redovni posao koji imam kako bih mogao omogućiti obitelji lagodniji život. Imam dvije kćeri od kojih jedna studira u Sarajevu, a druga je još u srednjoj školi. Sve smo radili svojim rukama, a ja sam se trudio maksimalno olakšati svojoj obitelji kako im ništa ne bi nedostajalo, ali život te vodi drugim smjerom. Nema toga što čovjek ne može prebroditi, ali je zaista teško, moram to priznati - rekao nam je Nermin.
U cijelom crnilu, kaže nam Nermin, poklonjena krava dala mu je vjetar u leđa i nadu u novi život.
- To je zaista prekrasna gesta i zaista se od srca zahvaljujem Erdinu. Ta krava mi je došla kao melem. Bio sam slomljen u tim danima, nisam znao kako bih krenuo i što da napravim prvo. Bio sam u potpunosti zbunjen, i onda se dogodi nešto tako predivno. To mi je dalo nadu i poticaj da se moram smiriti i dobro promisliti kako ću dalje. Dalo mi je vjetar u leđa. To je nekome možda nešto sporedno i malo, ali meni je u tom trenutku bilo sve - rekao je Nermin, koji se prisjetio te kobne noći.
- To je sve bilo toliko brzo da je teško prepričati. Padala je jaka kiša, ali onda je krenula kao neka oluja. Znao sam da nije dobro i da neće završiti dobro. Ovo je malo mjesto. Svi se znamo, pa smo izašli van, a onda je ta rječica počela sve jače teći te je izašla iz korita. Moja je štala odmah bila blizu. Nismo se ni snašli. Bila je mrkla noć, nitko to nije očekivao. Kad smo vidjeli da je situacija loša, krenuo sam spašavati svoje životinje, ali sve se dogodilo toliko brzo da nisam uspio - govori nam Nermin, koji više nije mogao do svoje štale.
- Voda je počela sve jače prodirati, da nisi više mogao hodati cestom. Sve nas je nosilo. Pokušavao sam na sve načine, ali nisam uspio. Voda nas je počela nositi sve pa smo se povukli. Inače bismo sada i mi bili mrtvi. U nekoliko sati sve je nestalo. Sve što se vodi našlo na putu je nestalo. Tako i moje životinje. To je bilo strašno. Još uvijek sam u šoku jer sam bio povezan sa svojim životinjama, sa svojim kravama. Sve mi ovo teško pada, a posebice kad sam jednu morao dati uspavati jer je bila teško ozlijeđena. Odmah sam nakon smirivanja situacije krenuo ih tražiti. Kao što sam rekao, dvije sam pronašao, ali jednu ne znam gdje je završila. Tražio sam je svuda, ali nema je nigdje - rekao je Nermin.
Dodao je kako nikad nije bilo ovakvih poplava, a kako dolazi zima, strahuje što će ih još čekati.
- Susjedi su ostali bez kuća, ušla je voda, to je vlaga na sto strana. Svi se snalazimo nekako, ali su to sve vatrogasne mjere. Cijela životna muka nam je otišla tom vodom. Pokušavamo nešto sami postići, ali to je sve slabo jer nemamo mi tih mogućnosti da sami obnovimo. I kuće i auta i štale... sve je to uništeno. Ali to je cijeli ovaj kraj. Nas nema ovdje puno, ali mi ne želimo otići odavde, a na kraju krajeva, gdje da odemo? Mi smo ovdje stvorili živote, niti moje kćeri ne bi htjele napustiti ovaj kraj, već bi htjele ovdje ostati, raditi i osnovati obitelj. Ne znamo kako ćemo; za nas već mjesec dana nema sna. Cijelu noć vrtimo u glavi što i kako. Teško je -rekao je Nermin.