Ujutro 18. studenog 1991. u 7.30 sati, počelo je gorjeti nebo i zemlja. Ratko Mladić udario je iz nekoliko pravaca. Tenkovi su otvorili vatru iz Polače, a onda je počelo gruvati sa svih strana. Škabrnju su napali s 29 tenkova, iz zraka, teškom artiljerijom i s oko 3.000 pješaka. Hrvatski su vojnici već tada bili pri kraju sa streljivom. Imali su 50 pušaka koje su sami kupili. Škabrnjski bataljun s okolnim snagama brojio je 765 ljudi, a branio 32 kilometra bojišnice.  Obrana se počela raspadati.  Pomoć  sam  tražio više puta, ali nije stizala. Padale su i zabranjene kazetne bombe, koje su sravnale naselje sa zemljom.  Škabrnja se držala negdje do 14 sati, a onda su presječene obrambene linije.  JNA je krenula  naprijed, a iza njih su išli domaći četnici koji su klali i ubijali ljude. Od preživjelih civila napravili su živi štit. Žene, djeca i  starci morali su hodati  ispred i oko tenkova. Nakon toga izvlačili su ljude iz podruma, gazili ih tenkovima, kidali im uši i udove, kazao nam je Marko Miljanić (66), ratni zapovjednik obrane Škabrnje, odnosno Samostalnog škabrnjskog bataljuna.  

U Škabrnji je 18. i 19. studenoga 1991. ubijen 31 civil i 13 branitelja. Selo je najprije bilo evakuirano 5. studenog, ali su ih s pet autobusa, nakon potpisanog primirja s JNA, vratili natrag. Nakon povratka u Škabrnju, više se, kaže, nije moglo van. To mjesto u Ravnim Kotarima nije imalo geostrateški vojni položaj, ali je imalo stanovništvo najvećim dijelom  hrvatske nacionalnosti. Mještani vjeruju da je to bio isključivi razlog stravičnog masakra koji je uslijedio.  

- U masakru je stradalo ukupno 86  Hrvata. Tristotinjak zarobljenih civila odvedeno je u Benkovac te su ih kasnije razmijenili, dok su branitelji poslani u kninski zatvor. Odatle su pušteni  osam mjeseci kasnije. Od ukupno 86 ubijenih u masakru,  nisu svi stradali prvog dana okupacije, kako se vjeruje, jer je njih tridesetak tek dva mjeseca kasnije skončalo je u masovnoj grobnici pokraj škole - kaže Miljanić. 

Zapovjednik napada na Škabrnju bio je Ratko Mladić kojemu će sud u Haagu u srijedu izreći presudu, ali ne za zločin u Škabrnji već samo u Srebrenici.  Županijsko državno odvjetništvo u Zadru, naime, nikada nije optužilo Ratka Mladića za Škabrnju i druge zločine na zadarskom području. U  ŽDO-u su nam rekli da je otvorena istraga samo za granatiranje Zadra i okolice.

Za škabrnjski je zločin osuđena samo  Zorana Banić, medicinska sestra kojoj se sudilo najprije u odsutnosti, a kasnije je i uhićena. Osuđena je na šest godina zatvora zbog kršenja pravila međunarodnog prava za vrijeme ratnog sukoba te sudjelovanja u napadu i ubijanju civila, pri čemu su njezinim sudjelovanjem ubijene četiri osobe u Škabrnji 18. studenoga 1991. godine. Kaznu zatvora je odležala i puštena je na slobodu. 

Ratni ratni zapovjednik Marko Miljanić time nije zadovoljan, jer medicinsku sestru drži sporednim akterom stravičnih zvjerstava, odnosno tek žrtvom na račun koje bi se izvukli pravi ratni zločinci. On već  20 godina upozorava na to, te posebno ističe Ratka Mladića, zapovjednika zloglasnog 9. kninskog korpusa, čiji su pripadnici ubijali i masakrirali nedužne stanovnike Škabrnje. 

- Njegovi su vojnici bili tu, klali i palili. On se fotografirao po Škabrnji nakon što je pala u srpske ruke. Ratko Mladić upravo je u ovim krajevima "ispekao zanat" , tu je počeo, a u Srebrenici ga je usavršio, počinivši  stravičan zločin. Treba uhititi i druge zločince, čije su adrese u Srbiji i Crnoj Gori itekako poznate – rekao je Miljanić, koji je puno puta bio pozvan je na Haški sud kao svjedok tužiteljstva u procesima protiv ratnih zločinaca.

Tamo je nosio potresne fotografije škabrnjskog masakra. Slike iznakaženih mrtvih tijela nije htio nikome pokazivati osim haaškom sudu.    

- Nekoliko dana nakon  pada Škabrnje dovezeni su leševi mještana Škabrnje na odjel patologije zadarske Opće bolnice. Nizozemski časnik koji je vidio izmasakrirana tijela Škabrnjana kod mrtvačnice, povratio je. Tijela su bila zdrobljena, udovi pokidani, lubanje rascjepljenje, a oči povađene. Rekao mi je da je prošao Indokinu i Afriku tali da takve zločine nad leševima nije vidio - prepričava nam zapovjednik Samostalnog bataljuna Škabrnje koji je nedavno objavio knjigu  "Ratni dnevnik Marka Miljanića".  

Dodaje da osobno nikoga ne mrzi te da razlikuje zločince od poštenih ljudi srpske nacionalnosti.

-  U svojim sam  postrojbama imao 27 suboraca srpske nacionalnosti koji su se borili za hrvatsku državu. Ponosan sam na činjenicu da sam im pomogao riješiti svoj status i dobiti vojne mirovine. Ne mrzim nikoga i držim da nam prošlost ne smije biti grč, ali isto tako ne smijemo nikada zaboraviti na žrtve - kaže Miljanić.