Mi više ne živimo u centru, ovaj zadnji petrinjski potres nas je iselio, priča nam Ivana Rakamarić, koja je do prošlog utorka živjela u samom centru Zagreba, u Ilici.
Razorni potres je 29. prosinca, koji je u 12.19 sati odjeknuo poput bombe i jačinom 6,2 prema Richteru sravnio Petrinju, Sisak, Glinu i okolna sela, uzdrmao i Zagreb i razrušio ono što su popravljali još od ožujka.
POGLEDAJTE VIDEO VIJESTI
Nove štete se ponovno zbrajaju, brojni stanovi su dodatno oštećeni i razrušeni, a zgrade su ograđene trakama kako se ne bi dogodila još koja tragedija ako bi pala koja načeta cigla ili dimnjak.
Zagrebačka obitelj Rakamarić je 22. ožujka prošle godine, kao i brojne druge u Zagrebu, doživjela noćnu moru i malo poslije šest ujutro istraumatizirani su svi trčali van iz zgrade spašavajući živu glavu.
Roditelji su odmah nakon toga otišli živjeti u vikendicu, a Ivana, sestra i pas su se nakon dva mjeseca vratili u svoju zgradu i svoj stan u potkrovlju na četvrtom katu. Tada im je oštećen krov, koji je bio pun rupa, a ostaci dimnjaka urušili su se u njihov hodnik i dnevnu sobu. Od šest dimnjaka na zgradi, ostao je samo jedan. Zidovi u stanu bili su napukli, a vanjski zabatni zid s dvorišne strane srušio se.
Ostala im je doslovno rupa na mjestu zabata pa je Ivana improvizirala i napravila na tom dijelu terasu.
Jedan dio su sanirali i učvrstili kako se malo zida što je ostalo, ne bi urušilo. I nije. Ali sada im je potres srušio drugi i to nosivi zid, koji se nastavljao na ovaj zabatni, a koji je bio načet prije pola godine.
- Taj zid nismo popravljali jer u osnovnu sanaciju nije spadala obnova zgrade nego samo sanacija zabatnih zidova i dimnjaka. I sada nam je pola tog vanjskog nosivog zida u spavaćoj palo. To je inače sestrina soba, ali nakon potresa u ožujku nije ju koristila jer je bila najizloženija na ćošku zgrade. U njoj su nam bile samo biljke, i to je sve popadalo, izvrnulo se, iako je sve stajalo na podu. Srećom da nikoga u toj sobi nije bilo. I sad to stoji tako razrušeno, a mi više u stanu ne možemo biti jer se bojimo. Ako zatrese još jednom, to će se sve srušiti - priča ova mlada Zagrepčanka.
Prvi potres u ponedjeljak zatresao ih je, ali nije napravio nikakvu štetu. Dan kasnije proživjele su ponovni šok i prelomile da u stanu više neće živjeti.
- Sada, u stvari, samo knauf dijeli sobu od vanjskog dijela. Sva cigla, odnosno zid je skroz otpao. Ja sam u trenutku potresa bila vani, u autu, a sestra je bila doma. Jedva sam se dovezla i od šoka i od popadalih cigli, koje su bile svugdje po ulicama, kako bih vidjela je li sve u redu. Sestra je uspjela zgrabiti psa i istrčati van, sva sreća nitko nije ozlijeđen - priča Ivana.
OVAKO TO IZGLEDA NAKON PROŠLOTJEDNOG POTRESA:
Dodala je i to da su prije 15 godina radili novo krovište.
- Tada smo htjeli maknuti neke dimnjake i htjeli smo ih smanjiti, ali nisu nam dali. Rekli su nam da će to narušiti vizuru grada. I sada smo sami popravljali krov, srećom nam je od tad u pričuvi ostalo 100.000 kuna. U Gradskom komunalnom nam je račun, odmah smo im sve poslali, bili smo ažurni, ali je kod njih to sve stajalo, tek su prije nekih mjesec dana prijavili to za povrat sredstava i uopće ne znam jesmo li dobili sva sredstva natrag ili smo dio. Ništa se ne radi, ne znam što bih rekla. To je strogi centar grada, a ne mogu vjerovati da nikog nije briga što sve te zgrade predstavljaju ugrozu - priča ogorčeno.
Njihova se cijela zgrada, dodaje, nagnula, a krov se pomaknuo za oko pet stupnjeva, dok je dimnjak sa suprotne zgrade naslonjen na njihovu. Popodne nakon potresa su skupile hrabrosti i ušle u stan kako bi uzele najosnovnije, ali i nekoliko vrjednijih stvari i spasile ih od lopova.
Ivana je sada u unajmljenom stanu na Vrbanima i plaća najam, a sestra će ubrzati napuštanje domovine i odlazak u Francusku.
- Otišla sam u zgradu od armiranog betona da mogu normalno živjeti. Stvarno se nadam da neće više tresti. Ne znam što ću dalje, Fond za obnovu još nije ni krenuo, samo čekamo - kaže ističući kako nikakvu pomoć nisu dobili ni dan danas.
- I mi smo svi morali kupiti grijalice, potrošila sam 6000 kuna na njih, a mjesečno plaćam i 1600 kuna struju jer su plinske instalacije i dimnjaci razvaljeni i morali smo sve prebaciti na struju. Ne žalimo se, život ide dalje, ali nama pomoći nema nigdje, nema nikakvog plana. Prvi radnici su nam sve sfušali pa smo uzeli druge, samo statičar nas je koštao 10.000 kuna - nabraja Ivana.