Stopa inflacije u Hrvatskoj zabilježila je 12,1% u lipnju, a temeljna inflacija 11,3%. Jesmo li dostigli vrhunac procesa obezvređivanja novca i rasta cijena? Vjerojatno ne. Premala je razlika između stope inflacije (za široku košaricu najrazličitijih dobara i usluga) i temeljne inflacije, iz koje su isključene cijene energenata i druge administrativno regulirane cijene. Pritom je ta razlika u Hrvatskoj znatno manja nego na razini prosjeka eurozone - što znači da je utjecaj ugrađivanja inflatornih očekivanja, špekulacija, niske konkurencije na tržištu i loše strukture ekonomije na rast cijena u Hrvatskoj izraženiji ili se zbog svojedobnih ekonomskih mjera kasnije događa prelijevanje inflatornih udara kroz cijelu ekonomiju. Jasno da i uvođenje eura s tim ima veze, jer cijene je lakše podići danas nego od rujna, kad krene obvezno dvostruko iskazivanje cijena, ili kad se eventualno u drugoj polovici godine smanji inflatorni pritisak pa to službeno postane neopravdano. Cijene na Jadranu pod utjecajem su dolaska turista veće kupovne moći. Cijene hrane uvijek su visoke jer je elastičnost potražnje mala - kupci ne odustaju od potrošnje jer jesti moramo, a očito da i ima još dovoljno onih koji kupuju bez obzira na cijenu.