Otkad radim, prevezao sam oko 80 organa, odnosno, kako vi kažete, spasio 80 života, s osmijehom nam govori Željko Radić (51). On je već šest godina jedini službeni vozač transplantacijskog vozila Ministarstva zdravstva. Često iz Zagreba prevozi eksploatacijski liječnički tim, a zatim se s njima i organom vraća u bolnicu, gdje će taj organ biti transplantiran.
POGLEDAJTE VIDEO:
- U početku mi je svaki odlazak na teren bio stresan, ali sad je to postala rutina. U službi sam 24 sata dnevno i uvijek moram biti dostupan na mobitel. Kad me nazove netko od koordinatora, spremam se i krećem na odredište po organ - rekao je Željko.
Uvijek planira najbržu rutu kojom će prevesti organ, a česti je posjetitelj zagrebačke Zračne luke "Franjo Tuđan" s obzirom na to da ondje čeka organe koji dolaze komercijalnim letovima.
- Komercijalnim letovima najčešće se prevoze bubrezi i jetra zbog toga što dulje mogu biti izvan tijela, dok se primjerice srce, koje samo četiri sata može biti izvan tijela, najčešće prevozi drugim hitnijim letovima. Ponekad se dogodi da ako je organ eksploatiran negdje u Hrvatskoj, a nije moguće drugačije organizirati prijevoz, ja ga prevezem do granice zemlje u koju taj organ ide. Na granici se nađem s kolegama koji preuzimaju organ i voze ga dalje u tamošnju bolnicu. Također, bilo je i situacija kad sam vozio organ direktno u bolnicu u Austriji jer u tom trenutku nije bilo drugih opcija prijevoza - objašnjava Željko.
- Iako mi je nakon šest godina ovaj posao postao već rutina, uvijek postoje situacije koje su izrazito stresne. Transplantacije su uvijek neizvjesne i napete, ali prije svega, najvažnije je imati dobar odnos i komunikaciju s liječničkim timom koji vozim. Ja sam sa svim timovima dobar od prvog mog radnog dana - dodaje Željko.
Ističe da, zbog hitnosti, uvijek kad se prevoze srca i pluća njegovo vozilo ide u pratnji policije pod rotirkama kako bi što brže stigli na odredište.
- Kad me nazovu iz Eurotransplanta i nude jetru koja je, primjerice, u Sloveniji ili Austriji, moj posao je da u tom trenutku pogledam koliko bi trajao transport. Znači, gledam kad bi krenula eksplantacija, ako su to primjerice Slovenija, Mađarska, a ponekad i Austrija, onda se uvijek organ prevozi cestovno, a ako ide iz Njemačke, onda gledam koji je prvi komercijalni dostupan let - objašnjava mladi liječnik Emanuel Brađašević (26).
On je kao koordinator transplantacija Ministarstva zdravstva počeo raditi uz fakultet prije tri godine. Emanuel unutar 30 minuta mora organizirati prijevoz za organ. Kako kaže, prijevoz jetre i bubrega je već rutinski posao jer mogu putovati komercijalnim letom, dok je organizacija prijevoza za srce i pluća ipak malo kompliciranija.
On ne smatra svoj posao stresnim jer je, kako kaže, na Medicinskom fakultetu naučio da će nekad u karijeri morati preuzeti i veću odgovornost.
- Svakako su najstresnije multiorganske eksploatacije, kad se vade srce, pluća, bubrezi, jetra, ponekad crijeva i gušterača. Tad se najčešće i dogodi da svaki organ ide negdje drugdje pa je samim tim koordinacijski proces znatno zahtjevniji. Ovo ljeto, dok sam bio u Splitu na edukaciji, bio sam dežuran i baš se tad dogodilo da smo u 48 sati imali četiri eksploatacije, a od toga su tri bile multiorganske. Tad nisam spavao 40 sati. To mi je možda bila najstresnija smjena otkad radim - objašnjava Emanuel jer, osim koordinacije prijevoza, još je mnogo koraka koje koordinatori moraju napraviti kako bi se cijeli proces transplantacije uspješno izveo.
- Prema zakonu, imamo pretpostavljeni pristanak, a to znači da smo svi potencijalni donori, dok se mi za života ne suprotstavimo tome i kažemo da zbog osobnih, religijskih i sličnih razloga ne želimo to raditi. Svi koji su se izjasnili da ne žele biti donori nalaze se u našemu registru. Ako nije u registru, traži se pristanak obitelji. Također, traži se i posebni pristanak za eksploataciju očnih rožnica. Ako dobijemo pristanak obitelji, javljamo se Eurotransplantu s podacima pacijenta, a oni nam povratno šalju identifikacijski broj. Od tog trenutka o pacijentu više ne komuniciramo s imenom i prezimenom, kako bi se zaštitio njegov identitet - objašnjava Emanuel.
Hrvatska je već godinama, uz Španjolsku, u samom svjetskom vrhu po broju transplantacija. Ove godine će biti oboren rekord po broju transplantacija srca.
- Dosad smo godišnje imali od 30 do 35 transplantacija srca, a dosad ih u ovoj godini imamo već 46, tako da očekujemo da ćemo do kraja godine prijeći brojku od 50. Ovakve brojke smo počeli postizati od 2007. godine ulaskom u zonu Eurotransplanta. Svi mi, koji imamo priliku sudjelovati u transplantacijskom procesu, izrazito smo sretni da je javno mišljenje ljudi o ovoj metodi liječenja jako pozitivno - rekla je nacionalna koordinatorica transplantacija, dr. Marina Premužić, koja je godinama radila u KBC-u Zagreb.
- Sjećam se, još dok sam radila u bolnici, imala sam razgovor sa sinom jedne pacijentice koji je govorio da ne vjeruje u transplantaciju i da to neće uspjeti. Ja sam mu objasnila sve o metodi. Na kraju smo se dogovorili da njegova majka bude kandidat za transplantaciju jetre. Gospođa je stavljena na listu, operirana je prije 12 ili 13 godina te je i danas zahvaljujući liječenju živa - s osmijehom se prisjetila dr. Premužić ističući da tek 15 posto obitelji potencijalnih donora odbije transplantaciju.
U Hrvatskoj još 24 ljudi čeka srce, njih 162 bubreg, 182 jetru, 12 gušteraču i 10 ljudi je na listi čekanja za pluća, dok jedno dijete čeka srce, a njih šest bubreg.