Ova priča davno je prestala biti priča o 19-godišnjem Lovri sa snimke iz Kaštel Štafilića kojeg maltretiraju njegovi vršnjaci. Ovo je postala priča o ljudima koji su odlučili pomoći jednom ocu, Bošku Juriću, da pod isti krov vrati svojih četvero djece. Nakon što je iz zajedničkog doma otišla njihova majka, socijalna služba oduzela je ocu djecu jer nije imao uvjete za njih, ni stambene ni financijske.
Tada, u rujnu, kad je snimka izašla u javnost, odškrinuo nam je vrata svog doma, doma u kojem su požutjeli zidovi, crvljiva drvenarija i zaboravljene igračke iz djetinjstva same pričale o sudbini jedne obitelji. No, stvari su se promijenile i do Božića bi njihov novi dom mogao biti gotov. Boško ne može dočekati. A bio je to golem posao. Izbacilo se desetak kontejnera neupotrebljivog namještaja, drvenarije, šute, raznih polomljenih, prašnjavih, neupotrebljivih stvari. Sve instalacije su promjenjene, postavljene su nove pločice, unutarnja vrata, vanjska stolarija, laminat, kupaonica je proširena i opremljena sanitarijama. Dio namještaja već je tu.
- Ma ja letim, letim, eto takav je osjećaj – s osmjehom malog djeteta priča nam Boško Jurić dojmove o novom krevetu. Nije mogao dočekati leći na madrac bez opruga koje mu lome kičmu pa već dvije noći iz stana u kojem su privremeno smješteni, odlazi spavati u svoju novu sobu. I Lovre se već polako počeo useljavati, donio je odjeću, ispeglao je, složio u ormar.
Cijelo preuređenje na svojim leđima iznijela je Kaštelanka Žaneta Penga, koja se toliko zbližila s obitelji da ih gotovo svakodnevno posjećuje, pa i onda kada radnika nema.
- Kad se sjetim svoj prvog dojma nakon što sam ušla u stan, uh, bila sam zgrožena, došlo mi je plakati. Puno ljudi je nakon objave snimke nasilja htjelo pomoći, ja sam sve uputila da uplate na žiro-račun kako bi sve bilo transparentno – kaže nam Žaneta dodajući kako im kuhinja treba doći idući tjedan. Već su tu kuhinjski stol, kauč, frižider, perilica za suđe.
- Čekamo još i ormar za hodnik i krevete za dječje sobe, dva za sobu za djevojke i dva za sobu za dečke. Nedostaje nam perilica za rublje, pećnica i ploča za kuhanje kao i lonci, pribori za jelo, tanjuri... Trebamo još kupiti i posteljinu, jastuke, ručnike, koji detalj. Nažalost, donacije su se polako istopile pa apeliramo na ljude dobrog srca da nam pomognu sad u finišu. Nedostaje nam oko 15 tisuća kuna da sve završimo kako treba. Puno je tu posla bilo, i nepredviđenih radova poput proširenja kupaonice. Toliko ljudi nam je pomoglo, što donacijama, što radovima, popustima... Kad sve završimo, svima ćemo napraviti zahvalnice, ne bih sada željela nikoga preskočiti, a oni znaju koji su – kaže nam Žaneta koja je uspostavila kontakt sa svom Boškovom djecom.
Kate, koja će uskoro napuniti 18 godina i koja je u udomiteljskoj kući, jedva čeka vratiti se ocu. Ona je sudjelovala u opremanju stana, baš kao i 15-godišnji Mate koji živi u domu u Splitu i koji vikendom dolazi kući u Kaštela. Jedino mala Iva, 11-godišnjakinja koja je u udomiteljskoj obitelji, ne dolazi nikako.
- Nisam se čuo ni vidio s njom jako dugo. Bude mi teško, stegne mi u prsima. Ona mi je... zbog nje mi je najgore. A ne želim, kako da vam kažem, dite opterećivati. Nisam je htio zvati da mi dođe u onakav stan – kaže nam Boško kojem su zasuzile oči pričajući o najmlađoj mezimici za koju se nada da će i ona doći makar u posjet kada sve bude gotovo.
Obitelji Jurić su, podsjetimo, zbog duga isključili i struju, nisu imali ni tople vode, ovrha je 'pojela' dio mirovine od 1400 kuna. Onda je na svu tu nevolju u javnost izašla snimka maltretiranja Lovre u dvorištu crkve u Kaštel Štafiliću zbog navodnog duga od 200 kuna koji je narastao na 2000 kuna. Dvojica mladića sa snimke tada su završila u istražnom zatvoru.
- Lovre ih ne viđa više, ali bio se opet spetljao s nekim sumnjivim društvom, kao da ne shvaća tko su mu pravi prijatelji. Puno smo razgovarali s njim, sve to ide polako, ali vjerujem da je konačno shvatio tko mu u cijeloj ovoj priči iskreno želi dobro – kaže nam Žaneta dok Boško pomalo zabrinuto spušta pogled. Ubrzo nam se u novom stanu pridružuje i Lovre, pitamo ga što ima...
- Stan je prekrasan, sve je baš lipo, ne mogu virovati. Doći će mi uskoro sestra, i brat nam dolazi. Idem u školu, još šest mjeseci ću izgurati i završiti to – priča o planovima Lovre koji se obrazuje za cvjećara, no ne želi se time baviti već planira prekvalificirati za profesionalnog vozača. Na odlasku, Boško nam priča kako je cijela ova priča ispala zapravo sudbinska.
- Hvala njoj, Žaneti, poznavao sam joj pokojnog oca koji mi je nekoliko puta pomogao u životu. Nisam znao da mu je Žaneta kći, a život mi je baš nju doveo da mi pomogne – sa smješkom nas ispraća Boško iz stana koji čeka da se u njega vrate njegovi stanari.
Za sve one koji žele pomoći otvoren je broj računa.