Likove uvijek pišem u socio-ekonomskom kontekstu, da ne žive u zrakopraznom prostoru nego da prate događanja u našem društvu, kaže Jurica Pavičić.

Višestruko nagrađivani pisac, filmski kritičar i kolumnist ove je godine objavio roman “Crvena voda”, koji se našao među 14 knjiga u širem izboru za Nagradu Fric. Tjednik Express po drugi će put dodijeliti Frica, a nagrađeni autor najbolje knjige fikcijske proze, uz mobilnu skulpturu žiroskopa, osvojit će 75.000 kuna, koje je osigurala Atlantic grupa.
 Pavičićeva “Crvena voda” vodi nas u 1989. godinu, kad u malome mjestu na dalmatinskoj obali nestaje sedamnaestogodišnja djevojka. Roman nas s likovima ostavlja punih 27 godina, koliko traje njegova radnja.


- Radi se o poigravanju s perspektivom - objašnjava nam Pavičić.

Knjigom je želio pokazati kako se ljudi mijenjaju kroz vrijeme i kako ih određeni događaj, u ovom slučaju nestanak mlade djevojke, kasnije u životu obilježava.
- Nužni uvjet priče bila je duga radnja. Ideja je bila da krenem od pradogađaja koji je utjecao na sve likove, poput biljarske kugle koja, udarajući druge, uzrokuje njihovo gibanje - pojašnjava pisac. Pavičićev je roman, ocjenjuju književni kritičari, teško žanrovski odrediti jer sadrži elemente i krimića i obiteljske drame, ali i povijesnog romana.
- Drago mi je što knjiga bježi nekoj jednostavnoj karakterizaciji - ističe autor.
Ponosan je što se našao među imenima u širem izboru za Nagradu Fric, a otkrio nam je i tko mu je najdraži pisac među protukandidatima.
- ‘Naša žena’ Tanje Mravak najdraža mi je u izboru jer sadrži dobre i dobro napisane priče, koje su mi bliske i po podneblju - objašnjava Pavičić.

Radnja njegova romana odvija se u Mistu, a ime je, kaže, odabrao jer mu je trebao toponim malog mjesta koje nije određeno.
- Radnja se nije mogla odvijati na otoku nego u nekome mjestu uz magistralu jer se odande može brzo pomoći - otkriva autor.

Iako bi se prema njegovoj knjizi mogla napisati serija, autor radi na scenariju za film temeljen na samo jednoj fabuli.
Pavičić u knjizi prati i razdoblje Domovinskog rata te pretvorbe i privatizacije.
- Doživio sam tri različite Dalmacije - kaže. Pod prvom smatra industrijsku, kao drugu vidi ratom zahvaćenu, a trećom podrazumijeva razdoblje apartmanizacije.
 - Svaka je imala svoje probleme, ali i plusove. Griješimo ako mislimo da će i ova faza vječito trajati, to su mislili i ‘70-ih kad su tvornice radile punom parom - ističe.
Književnost vidi kao opreku novinarstvu.
- U novinarstvu dominira moj glas, a u književnosti pazim da likovi imaju svoje misli te da se ne izražavam kroz njih - zaključuje.