Velike boginje izbrisane su s područja Jugoslavije u roku od dva mjeseca, a samo nekoliko tjedana trebalo je zdravstvenim djelatnicima da procijepe 18 milijuna ljudi. 

Od tog broja u Hrvatskoj je do 7. travnja 1972. cijepljeno 2,5 milijuna ljudi. Bila je to posljednja epidemija u zadnjih pola stoljeća na ovom području prije pojavljivanja novog korona virusa. Bila je smrtonosnija i teža od korone, no s ključnom razlikom - oboljeli su bili najzarazniji nakon pojavljivanja prvih simptoma pa su zarazu lakše detektirali i kontrolirali. 

Osim toga, objavljivali su imena zaraženih, kao i osobne podatke onih koji su bježali iz karantene. Te 1972. Večernji list svakodnevno je objavljivao najnovije podatke o epidemiji pa je tako u svojem broju 23. ožujka 1972. navedeno: “Počelo cijepljenje”, a već 4. travnja naslov je bio: “Za nekoliko tjedana boginje će biti svladane”. I bile su. 

Ni tjedan dana kasnije više nije bilo novih žarišta bolesti te je ukinuta “totalna zdravstvena mobilnost”, a 12. travnja mediji su navodili kako se boginje povlače. No u odnosu na današnje raspoloženje nacije oko cijepljenja, u Titovo vrijeme “ne” dobrovoljnom cijepljenju nije bila opcija. Liječnici koji su ostali bez injekcija pacijente su cijepili gramofonskim iglama umočenim u cjepivo. 

'GLOBALNI RESET' Zaposlenica ministarstva javno dijeli objave protiv cjepiva i o sotonistima: 'Znate tko su oni'

Epidemija boginja zaključena je s ukupno 175 zaraženih i 35 preminulih u Jugoslaviji. Posljednji preživjeli pacijent napustio je bolnicu 19. svibnja 1972. Dok je tinjala zaraza, nije se moglo preko granice bez takozvanog žutog kartona. “Cijepljenje je besplatno za sve građane bez razlike, jedino se naplaćuje međunarodni žuti certifikat, i to 5 dinara po primjerku”, stoji u Večernjem listu od 2. travnja 1972. 

Boginje su iza sebe ostavile 35 žrtava u Jugoslaviji, a samo Hrvatska u devet mjeseci života s korona virusom ima više od 2100 preminulih. Cjepivo još nije u proizvodnji, a mnogi unatoč svim znanstvenim podacima, brojkama zaraženih, teško oboljelih i preminulih odbijaju i pomisao da bi se cijepili, a što je još više zabrinjavajuće - koronu uspoređuju s virozama i prehladama. 

Inače, prvi slučaj velikih boginja zabilježen je u selu Damjane kraj Đakovice. Muslimanski hodočasnik iz Prizrena, Ibrahim Hoti, po povratku iz Iraka donio je virus u Jugoslaviju. Slabost i umor koji je osjećao pripisivao je putovanju, da bi potom danima imao groznicu i blagi osip. Preživio je blaži oblik variole vere, ali je nehotice počeo širiti zarazu. 

CAPAK OBJASNIO: 'Sigurno će ubuduće oni koji su stekli imunitet imati prednost, o iskaznicama još ne razmišljamo'

Prvih dana epidemija je bila zataškavana, no nakon objave o haranju smrtonosnog virusa ograničili su ljudima kretanje, uspostavili karantene, a masovno procjepljivanje je organizirano u najkraćem roku. Nakon toga mučili su ih slični problemi kao nas danas. Večernji list pisao je 19. travnja: “Bolje epidemija nego prazan džep”. Cijepljenje je spriječilo širenje boginja u Hrvatskoj, no sredinom travnja glavno pitanje je bilo “kako pokriti silne troškove koje je imala zdravstvena služba u izvanrednoj situaciji, kad se dežuralo od jutra do mraka bez radnog vremena”. 

U bivšoj Jugoslaviji izdvajao se novac za “rizik” poput pandemije, no stručnjaci su tad zaključivali: “Naknadu dobivaju i zajednice u kojima je obitelj osiguranika veća od republičkog prosjeka. Ako u nekoj zajednici ima više žena, i to je rizik. Naime, one više troše zdravstveni dinar, tvrde stručnjaci”, pisao je Večernji list 18. travnja. Velike boginje su vrlo zarazna bolest uzrokovana virusom variole, a smrtnost je i do 30 posto. 

Nakon infekcije pojavljuju se teški opći simptomi i karakterističan osip. Inkubacija velikih boginja iznosi 10–12 dana. Bolest je najzaraznija prvih tjedan dana nakon pojave osipa. Uz vrućicu, pojavljuju se glavobolja, bolovi u leđima i izrazita slabost, osip na sluznici, licu i rukama, a brzo se proširuje i na trup i noge. Smrt kod velikih boginja obično nastupa u drugom tjednu bolesti, a ljudi umiru u teškim mukama.