Ja sam škrabrnjsko dite. Bože, danas mi se to čini nestvarnim, kao da je to bila neka druga djevojčica. Kužiš?, riječi su kojima se domaća spisateljica i nekadašnja voditeljica Josipa Pavičić Berardini prisjetila tragedije koja se dogodila u Škabrnji.

Josipa je djetinjstvo provela u Škabrnji, a budući da je danas spomen na stradale i u tom dalmatinskom selu, na Facebooku se osvrnula na strahote kojima je svjedočila. O njima je pisala i u svojoj knjizi 'Šest milimetara'.

- Čudno mi je da sam dva desetljeća unazad svjedočila ubijanju i masakru nad civilima. Ti su civili bili moji rođaci, moja velika obitelj, oni s kojima sam išla u lov s praćkom, igrala pikule i preskakala laštrik - piše Josipa.

- Na dan primopredaje unakaženih tijela, moj je smijeh zamro. Eh, ne mogu ti opisati težinu na prsima, a ni težinu u zraku kad su počeli otvarati crne vreće pred nama koji smo ostali živi. Moja je Škabrnja tog dana umrla. A vjeruj mi, u svakome je od nas tog hladnog mjeseca studenog nešto odletjelo u visine. Možda krik, možda vapaj možda nemoć... Majke su pokopale svoju djecu, djeca svoje majke i očeve. Nije to normalno. Ali je bilo tako. I točka - napisala je spisateljica.

- Jučer gledam izbornika Dalića dok izgovara kako pobjedu vatrenih posvećuje Škabrnji i Vukovaru i znate šta, naježila sam se, prisjetila i rasplakala. Osjetila zahvalnost. Hvala.

- Od mog prekinutog djetinjstva opipljiva je ostala samo ova fotografija s tetom Zorom. U ovoj plavokosoj djevojčici kuca škabrnjsko srce, srce puno ponosa i tuge i ljubavi, srce koje nije zaboravilo, ali srce koje je savladalo umijeće opraštanja. Hvala svima koji ste nam blizu u našim sjećanjima na DAN SJEĆANJA 18.11.’91 - poručila je Josipa.