Tijekom života istrčao je najmanje tisuću utrka, a ni danas ne propušta nijednu priliku za treninge i utrke.
Zahvaljujući njima i pozitivnom pogledu na život, Josip Đunđek (94), najstariji trkač u Hrvatskoj, još je u izuzetno dobroj fizičkoj kondiciji. Josip svaki dan prije doručka odvježba oko 15 minuta radi razgibavanja tijela, a svaki drugi dan protrči između 10 i 20 kilometara, ovisno o vremenskim uvjetima, uz kanal rijeke Drave i dravsku šumu, nedaleko od njegove kuće.
POGLEDAJTE VIDEO
Tijelo je stvoreno za pokret
- Prezadovoljan sam. Zasad nemam nikakvih zdravstvenih problema. Navršit ću 94 godine 16. ožujka. Oduvijek volim prirodu i fizičku aktivnost te me to održalo zdravim i vitalnim. Ljudsko tijelo nije stvoreno za mirovanje, nego za kretanje - kaže Josip koji pomno zapisuje od najranije mladosti svaki svoj trening i utrku na kojoj je sudjelovao.
Josip živi sam u obiteljskoj katnici na varaždinskoj Banfici od prije dva mjeseca, kad mu je umrla supruga.
Trči od osnovne škole
No često mu dolaze djeca, sin i kći koji žive u obližnjim mjestima. Rođen je u Lovrečanu, nedaleko od Ivanca, a s roditeljima, dva brata i sestrom se prije polaska u školu, s pet godina, preselio u Varaždin, u kojemu je završio Gimnaziju, a potom i Pedagošku akademiju.
Josip je sudjelovao na brojnim utrkama u Hrvatskoj, Njemačkoj, Mađarskoj, Austriji, Italiji… Najdulju utrku od 100 kilometara koju je istrčao bila je ona po Varaždinskoj županiji. Ističe da je pokret najvažniji.
Važna je upornost
- Današnja mladež nema volje za kretanjem, svi su samo na mobitelima i kompjutorima. Savjetovao bih im više gibanja. Mnoge sam nagovorio da trče sa mnom. Krenuli bi i trčali sa mnom nekoliko puta, no onda im se više ne bi dalo. No, ako se samo i jedan trening propusti, ljudima splasne volja.
Davno je bio i inicijator osnivanja Atletskog kluba Varaždin, no danas više i ne ide na velike utrke jer si više ne može priuštiti put, startninu i druge troškove. Ipak, sudjelovao je na svakoj varaždinskoj novogodišnjoj utrci a ove godine u jubilarnoj 40-oj. Jedino je izbjegavao utrke u vrijeme Domovinskog rata. Iz Josipove generacije gotovo više nitko nije živ, a kamoli toliko pokretan i s toliko volje za fizičku aktivnost kao Josip koji nestrpljivo očekuje i priprema se za iduću utrku.