Već godinu dana spavamo na rate. Svaki put kad pod prozorom prođe tramvaj, budimo se i pitamo se je li opet potres, rekao je Tomislav Tomašević koji živi u zgradi u Ilici 33.
Pogledajte video: Godina dana od zagrebačkog potresa
Za vrijeme potresa u stanu u kojemu je zaštićeni najmoprimac, bio je kao i obično sa suprugom, troje odrasle djece te majkom i bratom. Na njegovog je sin palo staklo i razrezalo ga, na kćer su pale cigle i žbuka, a supruga je ozlijedila koljeno. Naime, srušili su se zabatni zid i strop.
- Vrlo kratko smo otišli živjeti kod ženinih roditelja, a onda smo se vratili jer smo o svom trošku renovirali stan. Uložili smo 30.000 kuna. A onda je došao petrinjski potres i bili smo opet na početku. No, i nakon toga smo renovirali stan. Sve smo uzeli u svoje ruke jer u obnovu od strane države ne vjerujemo - rekao je Tomislav.
Tražio je kaže od Ministarstva subvencionirani stan, ali su ga odbili kao zaštićenog stanara. Tomislavova obitelj nema kamo.
U istoj zgradi živi i Ivana Rakamarić (37). Kada je nakon potresa nestao cijeli jedan zid zgrade, uredila je kutak za ispijanje kavice s pogledom na grad. Htjela je poslati poruku kako nije sve tako sivo. No, odavno već tamo ne pije kavu. Petrinjski potres ju je doslovno iselio iz stana i morala je u podstanare.
- Prije 15 godina smo preuredili krovište i to nas je spasilo da ne poginemo - rekla je Ivana. Ali onda je došao i petrinjski potres, a zgrada to jednostavno nije mogla izdržati.
Zagrebačka obitelj Rakamarić je 22. ožujka prošle godine, kao i brojne druge u Zagrebu, doživjela noćnu moru i malo poslije šest ujutro istraumatizirani su svi trčali van iz zgrade spašavajući živu glavu.
Roditelji su odmah nakon toga otišli živjeti u vikendicu, a Ivana, sestra i pas su se nakon dva mjeseca vratili u svoju zgradu i svoj stan u potkrovlju na četvrtom katu. Tada im je oštećen krov, koji je bio pun rupa, a ostaci dimnjaka urušili su se u njihov hodnik i dnevnu sobu. Od šest dimnjaka na zgradi, ostao je samo jedan. Zidovi u stanu bili su napukli, a vanjski zabatni zid s dvorišne strane srušio se.
Danas, godinu dana nakon potresa u Zagrebu, Ivana nema nade da će uskoro vratiti u svoj stan. A što očekuje od obnove? "Ništa", kaže kratko i razočarano.
- Institucije ne funkcioniraju. Primjerice, u Gradskom komunalnom rekli su nam da možemo sami podnijeti prijavu za povrat sredstava ili da će oni to učiniti za nas, ali da moramo platiti 3000 kuna. Bila sam u šoku vidjevši da nam to žele naplatiti. Osim toga, nakon što smo sami predali prijavu, ništa nisu poduzimali. Ne očekujem da će se išta pokrenuti - ogorčena je Ivana. Dodala je da bi ima najviše pomoglo kad bi postojao bilo kakav projekt obnove. Ovako, kaže, zgrada će podići kredit od 300.000 kuna i sama sve obnoviti, ali pojma nemaju hoće li sve napraviti kako treba.
- Toliko je apsurda u cijeloj priči. Trenutno plaćamo skelu 18.000 kuna mjesečno kako ne bi došlo do dodatnog urušavanja. Plaćat ćemo je dok ne prikupimo svu dokumentaciju za obnovu, a to ide sporo. Da bar država pokrije troškove konzervatora bez kojih ne možemo ništa raditi. Ali ni to nije moguće - kaže Ivana.