"To je apsolutno protuhrvatsko djelovanje", ispalila je saborska zastupnica Karolina Vidović Krišto ovoga vikenda, komentirajući na Hrvatskoj televiziji najnovije optužnice protiv Luke Modrića i Dejana Lovrena za lažno svjedočenje u suđenju Zdravku Mamiću.

Šteta što Vidović Krišto nije tom prilikom - i u tom kontekstu - spomenula i španjolske tužitelje s kojima se Luka Modrić 2018. godine nagodio i priznao krivnju za optužbe koje mu je Porezna agencija stavila na teret, u vezi dva kaznena djela utaje poreza u visini gotovo 900 tisuća eura.

Ne znamo je li to također bilo "protuhrvatsko djelovanje" španjolskog pravosuđa, kao što ne znamo kako se to Modrićevo priznanje krivnje i izbjegavanje zatvora prije pet godina uklapa u tvrdnju zastupnika Stipe Mlinarića da najnovije DORH-ove optužnice protiv Modrića i Lovrena podržavaju "Jugoslaveni".

Jesu li i Španjolci isto "Jugoslaveni"?

Zahrđali arsenal

U svakom slučaju, reakcije javnosti, političara i zastupnika, građana na društvenim mrežama, pa čak i institucija i organizacija na iznova podignute optužnice protiv hrvatskih reprezentativaca neodoljivo podsjećaju na skoro zaboravljeno vrijeme optužnica za hrvatske ratne zločine.

Modrićev i Lovrenov grijeh, naravno, nije usporediv, ali reakcije javnosti pokazuju s kojim se žarom otpuhuje prašina sa zahrđalog retoričkog arsenala preostalog iz vremena zaštite "heroja, a ne zločinaca".

Svjedočimo istim parolama, istim logičkim konstrukcijama, istom kultu hrvatstva, istom tumačenju domoljublja, ali i istoj harangi protiv "Jugoslavena", kao i istim optužbama za "protuhrvatsko djelovanje".

Kako se hrvatsko pravosuđe može optužiti za protuhrvatsko djelovanje?

Haška suđenja

Vjerojatno onako kako se hrvatsko pravosuđe, čiji je Haag bio sastavni dio, optuživalo za protuhrvatsko djelovanje u istragama i optužnicama protiv ratnih zločina. U vrijeme kad je, znakovito, suđenje za zločine u splitskoj Lori 2002. godine započeto čestitkom suca Slavka Lozine hrvatskoj nogometnoj reprezentaciji.

A sada se reprezentativce brani kao heroje, a ne zločince.

Tko dirne u Modrića i Lovrena, dirne u Hrvatsku. Pa makar to bili hrvatski tužitelji. Tko sudi Modriću i Lovrenu, radi protiv Hrvatske. Pa makar u obranu hrvatskih zakona i sudova.

A oni koji podržavaju hrvatsko pravosuđe u njihovu radu proglašavaju se "Jugoslavenima" koji, kako reče Mlinarić na HTV-u, "nisu ni htjeli državu jer njihova reprezentaciju u 45 godina nije uzela nijednu medalju, za razliku od naše".

Znači, oni koji podržavaju DORH zapravo ne žele Hrvatsku i ne vole hrvatsku reprezentaciju.

Ista retorika

Nije li to ista ona argumentacija koja se koristila na splitskoj Rivi, tijekom bijega Mirka Norca i Ante Gotovine od hrvatske policije, prilikom suđenja za Loru pred hrvatskim sudovima, ali i kod prosvjeda šatoraša i stožeraša, kod pučističkog juriša na Banske dvore i u slučaju svakog onog tko se drznuo spomenuti hrvatske zločine?

Ili nedavno prilikom komentara Darija Kordića, osuđenika za Ahmiće, da nije zažalio i da bi sve ponovio?

Kako je moguće da se ista retorika primjenjuje sada na dvojicu običnih nogometaša, od kojih je jedan čak i priznao utaju poreza u Španjolskoj?

I ljevica se priključila

Nažalost, za komadić političke slave u slučaju Modrića i Lovrena ne trga se samo marginalna desnica, već i neki s ljevice, poput nekadašnjeg glavnog tajnika SDP-a Nikše Vukasa koji je na HTV-u upozorio kako se sada "kada su ti dečki došli na odmor u Hrvatsku, nakon toliko godina taj slučaj izvlači iz neke ladice". "Po meni je to tragikomično", kazao je Vukas, a onda naglasio: "Sve što je u Hrvatskoj dobro i uspješno, sve što stvara promociju za Hrvatsku, treba slomiti. Te su optužnice dokaz za to, ovo nije slučajno".

Znači, čak i ljevica govori da Državno odvjetništvo Republike Hrvatske namjerno, nipošto slučajno, radi protiv Hrvatske.

Ali kako bi optužnice uopće mogle biti slučajne?

Haranga na pravosuđe

I tako, više od same obrane Modrića i Lovrena, reakcije politike i javnosti na njihove optužnice pretvaraju se u harangu na hrvatsko pravosuđe, na tužitelje, na hrvatsku državu, i to zbog "protuhrvatskog djelovanja".

Nisu eventualni lažni iskazi pred hrvatskim sudom "protuhrvatsko djelovanje". Ne, protuhrvatskim djelovanjem proglašavaju se optužnice za takva kaznena djela.

I što sad?

Nogometaši Modrić i Lovren, neovisno o ishodu postupka, mogu računati s tim da će biti nevini u očima dobrog dijela javnosti. Dapače, bit će žrtve "protuhrvatskog suda". Bit će im oprošteno sve, samo zato što su hrvatski "heroji", pa stoga nipošto ne smiju biti "zločinci".

Sudovi pod pritiskom

Onako kako su sudovi mukotrpno i nevoljko izražavali presude hrvatskim optuženicima za ratne zločine, tako će i teško osuditi naše nogometne ikone. Pogotovo pod ovakvim pritiscima i optužbama.

Međutim, unatoč ovakvoj histeriji, eventualne osuđujuće presude za Modrića i Lovrena nipošto neće biti presude Hrvatskoj, njezinoj reprezentaciji ili njezinim navijačima, kao što ni presude za ratne zločine nisu bile presude za Hrvatsku, Domovinski rat i hrvatske branitelje. 

Uostalom, ako Modrićeva nagodba sa španjolskim tužiteljima nije srušila Hrvatsku, neće je srušiti ni moguća presuda pred hrvatskim sudom.

No zato se očekuje da hrvatsko pravosuđe štiti hrvatske heroje.

Za one koji to nisu, očito vrijede drugačija pravila.