Dok ih je grčka policija sprovodila u zgradu suda, a oni skrivali lica pokrivajući se crnim odorama, okupljeni građani i prolaznici gnjevno su im dobacivali da su "fašisti".

Prošle godine u Milanu njih nekoliko stotina marširalo je ulicama s visoko uzdignutom desnicom u nacistički pozdrav. Četiri godine prije toga hrvatska policija upala je u njihovo sjedište u Zagrebu i tamo pronašla arsenal oružja, palica, baklji, noževa, čak i municije za vatreno oružje, a snimila je i grafite u čast Adolfa Hirtlera, Ante Pavelića, te nekoliko kukastih križeva.

Iste godine Hrvatski helsinški odbor u svom monitoringu ponašanja navijača na stadionima dokumentirao je skandiranje Bad Blue Boysa, navodeći primjere poput "ustaški se barjak vije", "istrčale zagrebačke frajle, korak ide za korakom, mlad ustaša pod barjakom", "Mi Hrvati ne pijemo vina, nego krvi četnika iz Knina", a zatim još i "Oj hrvatska mati, Srbe ćemo klati".

Par godina prije toga austrijska policija optužila je nekoliko pripadnika Bad Blue Boysa da su u Salzburgu pozdravljali ustaškim pozdravom, fotografirali se s uzdignutim desnicama, a pretresom kuće pronađen je niz nacističkih i ustaških materijala.

"U18"

A Zagreb je već godinama unakažen grafitima "U18", koji ne označavaju kategoriju nogometnih juniora, već simboliziraju "ustaše Adolfa Hitlera" (kroz prvo i osmo slovo abecede).

Dakle, Bad Blue Boysi godinama su se trudili uvjeriti javnost, domaću i stranu, kako su oni - pored navijačke skupine - i radikalno desničarska, nacistička, fašistička, militantna, nasilnička, čak i teroristička organizacija koja ratuje s grčkim "ljevičarima i anarhistima", prijeti Srbima i najavljuje da će "j*bati srpske žene i djecu", promovira se kao paravojna postrojba koja gospodari Zagrebom.

To je zabrinjavajuća i alarmantna činjenica koja vuče paralele i s Weimarskom Republikom, odnosno Njemačkom prije dolaska Hitlera na vlast.

Njemačka poslije Prvog svjetskog rata imala je svoje "Freikorps", paravojne jedinice sastavljene od ratnih veterana i dobrovoljaca koji su u turbulentnim vremenima obavljali prljave poslove za političke grupacije, ratovale s komunistima, udarale po liberalima, progonile socijaliste.

Hrvatska je, pak, imala šatoraše i stožeraše koji su rušili socijaldemokratsku i liberalnu vladu, terorizirali građane plinskim bocama, jurišali na Banske dvore i krčili put prema vlasti HDZ-u i tadašnjoj radikalno desničarskoj koaliciji Tomislava Karamarka.

Huligani jurišnici

Weimarska Republika imala je, također, i jurišne odrede sastavljene od mladih desničarskih ekstremista i radikala koji su terorizirali građane, prijetili Židovima i komunistima, provodili ulično nasilje, promovirali ekstremističku političku ideologiju.

A Hrvatska, eto, ima nogometne huligane.

One koji teroriziraju Hrvatsku, ali i Grčku, Italiju i druge države, prijete Srbima, mrze ljevičare i liberale, slijede Hitlera i Pavelića, mašu visoko uzdignutom desnicom, ponašaju se kao paravojne organizacije.

Iz ove povijesne perspektive usporedba se možda nekome čini pretjeranom ili možda čak i nepristojnom. No malo toga se u vezi nogometnih huligana može smatrati pristojnim i umjerenim, pogotovo bezopasnim, naročito s onima koji se deklariraju kao pripadnici Bad Blue Boysa. 

I povijesna usporedba s Weimarom treba poslužiti kao upozorenje.  

Prijetnja društvu

Nogometni huligani postaju sve većom prijetnjom hrvatskom društvu, pretvaraju se u grupaciju s vrlo izraženim obilježjima političke, čak i terorističke organizacije, onom koja predstavlja prijetnju javnom miru i sigurnosti, prijeti Srbima i drugim društvenim skupinama, promovira nacizam i ustaštvo, regrutira sve više mladih i zahvaljujući navijačkom miljeu postojano raste, jača i pretvara se u pravu opasnost.

Nema to veze više s nogometom i navijanjem. Pripadnici Bad Blue Boysa postali su paravojni jurišni odredi nacista i ustaša. Oni koji su ih svojedobno zbog toga hvalili, veličali i poticali, gradeći njihov imidž ratnih dragovoljaca i zaštitnika hrvatske krvi i tla, sada prate njihovu transformaciju u zlokobnu društvenu deformaciju. 

Samo jedan totalitarizam

Te skupine hrane se društvenim devijacijama, političkom korupcijom i moralnom erozijom, usađenom nepravdom, ali i povijesnim revizionizmom, odnosno kolebljivim odnosom vlasti prema nacizmu i ustaštvu, izjednačavanjem nacizma i komunizma kao dvaju totalitarizama.

Pri čemu, kako se vidi, korijen među mladima hvata samo jedan od tih totalitarizama.

I tako, nakon šatoraških jurišnika dobili smo one navijačke. Nakon branitelja koji su rušili "nehrvatsku, liberalnu, komunističku vlast" dobili smo huligane koji vode rat protiv Srba i komunista za Pavelića i Hitlera.

Postavlja se pitanje koliko su Bad Blue Boysi danas više uopće navijačka skupina, a koliko su se transformirali u paravojnu, parapolitičku i ideološku organizaciju. Odnosno, koliko je danas uopće moguće biti pripadnik Bad Blue Boysa, a da se ne slijede ista ideologija i ikonografija, ne gaji ista mržnja i slijede iste radikalne metode.

Šatoraški radikali jednom su već navalili na vrata Banskih dvora. Što možemo očekivati od nogometnih huligana?