Strašno je, zapravo, kako je prazna i dokona razmjena mišljenja Andreja Plenkovića i njegovih ministranata s javnošću. Eto, recimo, pred kraj predizborne kampanje Andrej se krenuo svađati sa svima oko imena. I onda je naputio da se i ona svađa s ljudima oko toga tko je nekog njihovog asa i šampiona nazvao krivim imenom. Ako sam dobro čuo ili pročitao, a nije da sam se baš jako trudio, prepirka je započela oko Davora Filipovića, kojeg su u nekim novinama ili na radiju, tko zna gdje, nazvali Damirom. Plenkoviću je, usred nekoga vrlo čudnog hormonalnog nastupa - kao da mu je najednom podivljala tiroidna žlijezda, to bio glavni razlog za gubitak izbora u Zagrebu. Andrej, kako se Plenković provjereno zove, tom prigodom poslužio se uobičajenom metodom ovdašnjih diktatora: nasrnuvši na novinara nakanio je disciplinirati javnost. Sad će, pod njegovom dirigentskom palicom, hrvatsko pravosuđe započeti novu sezonu progona i maltretiranja novinara. Nastupit će tobože samostalni i neovisni batinaši, učestat će prijetnje putem društvenih mreža, i događat će se sve ono na što smo s Plenkovićem, kako se Andrej čini nam se zove, kao i s njegovim prethodnicima, odavno navikli. A onda će, pred sljedeći put u Bruxelles, naš Plenkošenko ispočetka glumatati europskog i demokratskog političara. Do tada, međutim, cilj je verbalnim, pravosudnim, formalnim i neformalnim nasiljem promijeniti raspoloženje biračkog tijela u najvećim hrvatskim gradovima, a naročito Zagrebu.