Jelena Buršić (24) iz Labina nakon duge i teške transplantacije srca i pluća u Beču stigla je kući i uspješno se oporavlja. Iako je nakon transplantacije došlo do tromboze i morali su joj amputirati lijevu ruku, ova hrabra djevojka nikad ne odustaje i za sebe kaže da je presretna.
Iako se rodila s teškom srčanom manom, do prije tri godine živjela je kao sve njezine vršnjakinje. No jednu noć u snu se počela gušiti. Od tada je živjela na kisiku i bila godinu dana na listi čekanja za transplantaciju. Nove organe dobila je u siječnju, a transplantacija je trajala čak 15 sati.
- Kad su mi iz Zagreba javili da imaju organe za mene, odmah sam nazvala u Beč da to provjerim. Mislila sam da je neka pogreška, a nakon toga su me uhvatili strah i panika - prisjetila se. Nakon složene transplantacije oporavak je trajao šest mjeseci, a dva mjeseca je ležala na intenzivnom odjelu, gdje su ju liječnici dva mjeseca održavali u umjetnoj komi.
- Nažalost, nastala je tromboza i morali su mi amputirati lijevu ruku. Oštećen je i živac desne noge pa otežano hodam, ali borit ću se da mi se stanje popravi. Imala sam minimalne šanse da preživim sve to te sam sretna i zadovoljna djevojka bez obzira na sve - kaže optimistično Jelena, a s lica joj ne silazi osmijeh.
U Beču u bolnici bila je mezimica bolničkog osoblja, a sada mora na  redovite  kontrole. Kod kuće odlazi na fitness, koji joj puno pomaže.
- Obitelj i ja prošli smo pravi pakao i imam jedinu želju u životu, ostati zdrava, vesela i pozitivna, te uživati u svakom djeliću života koji je preda mnom. Svoj djeci i ljudima sa sličnim problemima poručila bih da ne gube nadu jer čuda se ipak događaju. Hvala svima koji su nam pomogli da izdržimo - zaključila je Jelena Buršić.

FACEBOOKOM KRATILA BOLNIČKE DANE
U trenutku kad sam pozvana na transplantaciju uz mene su bili roditelji i brat te rodbina i prijatelji koji su me ispratili na moj životni put. Rekla sam samoj sebi da će biti onako kako Bog to bude htio. Ipak sam imala nadu i vjeru da će na kraju sve biti u redu, kaže Jelena. Bolničke dane provodila je uglavnom čitajući poruke podrške na Facebooku, što joj je pomoglo da lakše sve prebrodi.
- Majka i otac su nakon operacije sa mnom bili šest mjeseci u bolnici. Pomogli su mi nakon što sam se probudila iz umjetne kome da počnem vježbati - zaključila je.