Kao dijete sam znao da ću biti forenzičar. Nisam znao kako se to zvanje zove pa sam govorio da želim biti Mirela. Tako se zvala laborantica koju sam poznavao, šali se Ivan Šoša (28), liječnik i znanstveni novak na riječkom Zavodu za sudsku medicinu.
- Zadnji ispit na Medicinskom fakultetu položio sam 29. studenog 2004. Dan poslije doživio sam moždani udar. Pukla je žila na malome mozgu, na mjestu gdje je bio tumor - priča Ivan i dodaje da se nije predavao.
- Imao sam 39 kilograma. Iza mene je bilo deset operacija. Nisam se mogao micati, govoriti, bio sam slijep. Postupno mi se vratio osjet u noge, ruke, počeo sam govoriti - kaže Ivan, koji je diplomirao 2007. godine.
- Od veljače 2008. radim na projektu 'Sudsko-medicinske i toksikološke značajke samoubojstava’ prof. dr. Ivana Bosnara. Svaki dan na posao dolazim taksijem - govori Ivan, kojem otac pomaže pri svladavanju 43 stepenice do ureda na drugom katu.
- Ured smo htjeli zamijeniti za prostoriju u prizemlju s prof. dr. Oliverom Koprivnjak, pročelnicom Zavoda za tehnologiju i kontrolu namirnica. Nije pristala na zamjenu - kaže dr. Bosnar.
ZAPOSLIO GA JE MINISTAR PRIMORAC
Ivan je bio nepokretan i teško je govorio, ali vidjelo se da je intelektualno vrlo sposoban. Sam ga nisam mogao zaposliti pa sam tražio pomoć ministra Primorca. On i državni tajnik Dražen Vikić-Topić ishodili su da se Šoša primi u radni odnos mimo kvote, ispričao nam je prof. dr. Alan Bosnar.