"Reagirali smo da spriječimo izbornu katastrofu", poručio je jučer Peđa Grbin, predsjednik SDP-a, komentirajući na N1 televiziji odluku o raspuštanju vukovarske i zagrebačke organizacije SDP-a, a time i spriječavanju gradonačelničkih kandidatura Željka Sabe i Gordana Marasa.

Doista, kandidature osuđenog Sabe i Marasa koji je ovog ljeta u centru Zagreba dobio 1300 preferencijalnih glasova, bile bi ravne katastrofi, čak i neovisno o rezultatu. Vjerojatno također katastrofalnom.

Zagrebačka organizacija odavno je pod Bandićevom paskom, a vukovarska je godinama talac osobe osuđene zbog političke korupcije protiv koje se Grbin sada bori. Kad se već Zoran Milanović nije borio, podržavajući Sabu na lokalnim izborima, čak i nakon isključenja iz stranke.

Grbin, dakle, želi spriječiti izbornu katastrofu.

Ali ne garantira da katastrofe svejedno neće biti. 

Još gore, preuzeo je na sebe odgovornost za ono što će se dogoditi na lokalnim izborima na proljeće. Pa tako i za eventualnu katastrofu.

Čisti obraz, duga ljubav

U oba slučaja Grbin se poziva na čisti obraz.

"U SDP-u imamo nultu stopu tolerancije na kriminal i ne možemo to prihvatiti. Želimo čisti izaći pred građane i građanke", rekao je Grbin za slučaj Želja Sabe. "Želimo izaći s najjačim ljudima, čista obraza i bez repova, želimo građanima ponuditi jasnu aternativu korupciji i organiziranom kriminalu", kazao je za izbore u Zagrebu.

Znači, prva katastrofa koju Grbin želi izbjeći jest prodati obraz za poneki glas na izborima. I to ne treba, u kontekstu zagađenosti političke scene, pa i samog SDP-a, podcjenjivati niti omalovažavati. Ako se gine, neka se gine pošteno.

No to opet ne znači da ne prijete druge katastrofe.

Psiho-robot

Raspuštanje organizacija tri mjeseca prije izbora riskantan je, pomalo i kontroverzan potez. Ma koliko one bile disfunkcionalne i problematične.

I još važnije, koliko god je Grbin elokventno opisivao psiho-robot najboljeg kandidata za rušenje Bandića i preuzimanje Zagreba, nije odavao dojam da je siguran u to da je našao osobu koja se uklapa u taj model.

Na pitanje je li to Joško Klisović, SDP-ov diplomat i saborski zastupnik s iskustvom u privatnom sektoru, Grbin je odgovorio: "Svakako je jedna od osoba s tim osobinama, ali ne i jedina. Razgovarat ćemo i vidjeti".

Drugim riječima, SDP još nema osobu za Zagreb. Zna koga neće, ali nije baš siguran koga hoće.

Hoće li biti sigurni zagrebački birači?

Prevažno za Marasa

Odluka o micanju Marasa bila je logična iz perspektive puke važnosti zagrebačkih izbora. Ne ide se na najvažnije izbore u zadnjih 20 godina s osobom tako slabog političkog pedigrea, neovisno o činjenici da je SDP nakon Bandića imao samo jednog stranačkog kandidata za gradonačelnika, Rajka Ostojića. I to nakon što je Milanović odbacio kandidaturu Davora Bernardića.

Pitanje je, međutim, je li Joško Klisović dovoljno prepoznatljiv u Zagrebu, angažiran u gradskoj politici, percipira li se kao osoba koja može preuzeti Bandićev razvaljeni feud i popraviti svu štetu, korupciju, klijentelizam.

Naravno, nije teško biti pošteniji i čišći od Bandića. Treba uvjeriti birače da može biti kompetentniji efikasniji od Bandića. Prvenstveno u odabiru prioriteta.

Obraz na oltaru

I vukovarska organizacija dugo je bila talac Željka Sabe, njihove verzije Bandića. Ta navodna efikasnost stajala ih je afera, sudskih presuda, korupcijske ljage, ali i novih optužnica. Milanović je svojedobno žrtvovao stranački obraz na oltaru vlasti u tom gradu, Grbin to sada neće učiniti.

Ali treba graditi novu organizaciju i kandidate.

U određenoj mjeri, SDP danas u Vukovaru i Zagrebu dijeli istu sudbinu s HDZ-om. Plenković je izgubio Ivana Penavu, kao što se Grbin odriče Sabe, a Plenković traži rješenje za Zagreb i gleda prema menadžeru Damiru Vanđeliću, kao što Grbin gleda prema Klisoviću.

Samo što se Vanđelić skriva iza fonda za obnovu Zagreba, dok Klisović gleda u leđa Tomislavu Tomaševiću.

Peđa Grbin poslao je poruku da "želi izbjeći izbornu katastrofu", no katastrofa je, baš kao i izborna pobjeda, često stvar tumačenja.