Ravnatelj Državnog hidrometeorološkog zavoda Ivan Güttler na svojim društvenim mrežama je objasnio da je "DHMZ jedina nacionalna meteorološka služba u čitavoj EU koja ima zakonsku obvezu zasijavanja konvektivnih oblaka srebrovim jodidom, a kako bi se djelovalo na tuču".
POGLEDAJTE VIDEO:
Snažno nevrijeme u Hrvatskoj prouzročilo je goleme štete poljoprivrednim kulturama uzrokovane tučom i obilnom kišom. Stradali su brojni vrtovi, voćkama više spasa nema, snažan vjetar i tuča veličine lješnjaka porušili su što su stigli, a brojni pokušavaju spasiti što se spasiti može. U danu je uništeno sve što su godinama stvarali.
Nije novost da ljudi nastoje umjetno djelovati na vrijeme i klimu kako bi ublažili vremenske nepogode i povećali doprinose u poljoprivredi, pišu iz DHMZ-a na svojim stranicama. Prvi zapisi o pokušaju utjecaja i djelovanja na oluje mogu se pronaći već od sredine 19. stoljeća u Hrvatskoj, a otok Hvar predvodio je tada izgradnju najmodernijih protugradnih postaja. Obrana od tuče se od 1945. godine provodila ispaljivanjem raketa koje olujne oblake zasijavaju kemijskim reagensom srebrovim jodidom. To je kemijski reagens koji ima kristalnu strukturu sličnu ledu, a hipoteza je da umjetnim stvaranjem kristalića leda višak vlage će se rasporediti ravnomjernije i time spriječiti nastanak velikih zrna tuče. Ipak, za tu hipotezu do danas nije dana znanstvena opravdanost.
POGLEDAJTE VIDEO: Posljedice nevremena u Iloku
Ideja o operativnoj obrani od tuče korištenjem radara i ispaljivanjem raketa javila se 60-tih godina prošloga stoljeća u bivšem Sovjetskom savezu. Metoda se ubrzo proširila i na zemlje istočne Europe, a u Hrvatskoj se počela provoditi desetak godina kasnije. U Psunju je tada proradio prvi radarski centar za motrenje olujnih oblaka za područje tadašnje općine Nova Gradiška i njoj susjednih općina, a od 1994. uz rakete u operativnu obranu od tuče uvode se i prizemni generatori.
Sustav obrane od tuče "suvremenijeg" tipa tehnološki, organizacijski i operativno smješten je u DHMZ-u i provodi se već 40 godina. Kako navode na svojoj stranici, ovakav način organizacije obrane od tuče nije u skladu sa svjetskim i europskim standardima prema kojima nacionalne meteorološke službe operativno ne obavljaju ovakve zadatke. Stoga obrana od tuče ne postoji niti se spominje u legislativi Europske unije. Zaključili su, naime, da je obrana od tuče raketama i prizemnim generatorima zbog svoje upitne i nedokazive učinkovitosti bespotrebno bacanje novaca.
Güttler je objasnio zašto je to potencijalno opasno, posebno u slučaju velikih tučonosnih oblaka. Njegova objašnjenja koja je objavio na X-u prenosimo u cijelosti, a citirao ih je iz tri različita rada, za što je objavio izvore.
1. "... sovjetska metoda suzbijanja tuče nije bila tako učinkovita u središnjoj Švicarskoj kako su tvrdili sovjetski znanstvenici. Naprotiv, većina procjena sugerira određeni trend prema VEĆOJ energiji tuče kad je zasijana i VEĆOJ površini pod tučom kad je zasijana." (izvor)
2. "Sirovi podaci pokazuju PORAST energije tuče za faktor 3 prilikom zasijavanja. Ovo je SUPROTNO od onoga što se očekuje od zasijavanja." (izvor)
3. "Unatoč tome, većina čitatelja će se složiti s nama da su operacije zasijavanja bile učinkovite na POGREŠAN način. U svakom slučaju očito je da primijenjenu metodu kao sredstvo zaštite od tuče treba napustiti ODMAH". (izvor)
I dan danas važeći Zakon o sustavu obrane od tuče stupio je na snagu 2001. te je nadzor nad zakonom stavljen u nadležnost Ministarstva poljoprivrede dok je za operativnu provedbu obrane od tuče zadužen DHMZ. Operativna obrana od tuče provodi se samo na području sjeverne Hrvatske i to na površini od 26.800 km² u međuriječju Save i Drave, a regulirana je, osim Zakonom, i Pravilnikom o operativnom djelovanju obrane od tuče.