Sinjska alka je, iz velike obitelji europskih viteških nadmetanja, jedina koja je preživjela u kontinuitetu gotovo tri stoljeća, do danas.

Održava se svake godine u nedjelju u prvoj trećini mjeseca kolovoza u Sinju, na godišnjicu pobjede nad turskim osvajačima 14. kolovoza 1715. Na taj dan je 700 vojnika iz Sinja uspjelo odbiti navalu vojske glavnog zapovjednika Bosne, turskog vrhovnog komandanta ili seraskera Mehmed-paše Čelića. Njegova vojska tada je brojala 60.000 vojnika.

Najstariji pisani spomen o Sinjskoj alci potječe iz 1784. godine. To su tri soneta i jedna oda koje je na talijanskom jeziku ispjevao splitski liječnik i glazbenik Julije Bajamonti.

Izvan Sinja, Alka se trčala tri puta - 1832. u Splitu, 1922. u Beogradu (zbog ženidbe jugoslavenskog kralja Aleksandra) i 1946. u Zagrebu povodom III. kongresa USAOJ-a (Ujedinjeni savez antifašističke omladine Jugoslavije).

Nikola Cerinić osvojio Alku čak 12 puta

Vicko Grabovac bio je najdugovječniji alkarski vojvoda s 28 zapovijedanja alkarskom feštom (1908 - 1936).

Alku je najviše puta dobio Nikola Cerinić koji ju je osvojio čak 12 puta, a natjecao se od 1867. do 1899. godine, dok je Nikola Jelinčić prvi put postao slavodobitnik 1904., a zadnji put je slavio 1935. On ju je osvojio osam puta.

Najveći broj nastupa na Sinjskoj alci ima alkar Ante Grabovac Ivanov. On je u razdoblju od 1873. do 1926. čak 45 puta trčao Alku te četiri puta postao i slavodobitnikom. 

Pobjeda i junaštvo Sinjana u bitci protiv Osmanlija 1715. godine toliko su se slavili u Veneciji da su vrhovne mletačke vlasti u Duždevoj dvorani dale naslikati sliku bitke pod Sinjem.

Alkarske svečanosti su se 1928. godine odgodile zbog tragičnog ubojstva Stjepana Radića. Umjesto na alkarsko trkalište, alkari su otišli u Zagreb na Radićev sprovod.

Alka se u starini trčala u različito vrijeme nego danas, a prigodno i po dva puta na godinu. Znala je biti održavana prigodom posjeta vladara ili važnih osoba. Godine 1818. na putu po Dalmaciji, Sinj je posjetio car i kralj Franjo II. U čast njemu mještani su priredili svečanu alku. Car je dobitnika nagradio briljantnim prstenom vrijednim 800 forinti.

U ovom pojedinačnom viteškom nadmetanju može sudjelovati najmanje 11, a najviše 17 alkara, a pojedinačna alkarska utrka traje u prosjeku 12 sekundi. Alkar utrku počinje na 180 metara od alke, a završava je 100 metara iza nje. Po pasminskom sastavu do sada su u Alci bili najzastupljeniji arapski konji, engleski punokrvnjaci te lipicanci.

Veličanstvena alkarska povorka

Alkarska se povorka sastoji od vojvode, čete alkara, čete momaka i pratnje. 

Alkarsku četu tvore alkari natjecatelji sa zapovjednikom (alaj-čaušem). Četu momaka tvore alkarski momci, na čelu s arambašom.

Pratnja se sastoji od alkara koji ne sudjeluju u natjecanju, i to barjaktara, njegova dva do šest pratilaca i vojvodina ađutanta (pobočnika); momaka, i to dva momka koji vode edeka, jednog momka štitonoše, dva momka buzdovandžije, tri bubnjara (talambasača), tri trubača. 

Svi alkari jašu na konjima, a momci i ostali dio pratnje idu pješice. Namještač alke, pomoćnik namještačev, trubač i pucač mačkula sastavni su dio Alke, ali ne sudjeluju u povorci. Bubnjari, trubači, namještač alke i njegov pomoćnik odjeveni su u jednostavniju narodnu nošnju. 

Članovi Časnoga suda nose svečana crna građanska odijela s plavom vrpcom na prsima.

Na dan Alke, rano ujutro,na staroj sinjskoj tvrđavi (Gradu) oglašuju se mačkule (mužari), a zatim glazba svira budnicu prolazeći glavnim ulicama Sinja. Nakon budnice, na Gradu se okupljaju alkari, momci i narod. Tu se obnavljaju sjećanja na junačku i slavnu pobjedu Cetinjana nad turskim neprijateljem i na borbe za slobodu Cetinske krajine. 

Prije podne vojvodin ađutant u ime vojvodino, sa svojim momkom u kočiji obilaze i pozivaju na Alku predstavnike političkih, vojnih i crkvenih vlasti. 

Dva sata prije početka Alke tri trubača i tri bubnjara s Kamička pozivaju alkare i momke da se okupe kod alaj-čauša u svečanoj odori i naoružani. Nakon okupljanja alaj-čauš vrši pregled alkara, a arambaša momaka, te svi alkari i momci, uza zvuke trube i bubnjeva, idu vojvodi u Alkarske dvore, gdje su već okupljeni barjaktar, pobočnik vojvodin i pratioci barjaktarevi, konj Edek, kojega se prigodom svakog izvođenja Alke vodi u povorci, a simbolizira zarobljenoga konja turskoga vojskovođe koji je predvodio glavni napad na Sinj, njegovi vodiči, štitonoša i buzdovandžije.

Trčanjem Bare započinje trodnevni program

Prije same Alke, održavaju se dvije generalne probe. Na Bari i Čoji natjecanje se vrši po pravilima Alke, samo što su sudionici bez svečane odore.

Bara se održava dva dana prije Alke. Dobitnik Bare dobiva brončanu alku, a u povorci kroz Sinj nosi na koplju dva metra zelenog sukna.

Čoja se održava uoči samog natjecanja. Dobitnik Čoje dobiva srebrnu alku i u povorci kroz Sinj nosi 311 cm crvene čoje na koplju.

Sinjska alka je 15. studenoga 2010. upisana na UNESCO-v popis nematerijalne svjetske baštine u Europi.