Državno izborno povjerenstvo objavilo je listu kandidata na predsjedničkim izborima. DIP je do isteka roka, u ponoć 3. prosinca, zaprimio 12 kandidatura. Od toga je 11 kandidata predalo više od 10.000 potrebnih potpisa dok je odbijena kandidatura Slobodana Midžića koji je priložio samo jedan potpis - svoj.
Predsjednički će izbori biti drugi po broju kandidata. Njih 11 istrčat će na teren 22 prosinca. Dominirala je “kraljica Kolinda”... Ne samo da ima najviše potpisa, o njoj se i najviše priča.
Nakon što je privukla pažnju javnosti tvrdnjom da će Bandiću nositi kolače u zatvor - ako ga osude - suglasila se i s idejom da Podravka lansira Čokolindu, novi konditorski proizvod, koji će, kako je predvidjela, poharati tržišta od Regije (iz koje smo izašli) do Zaljeva (nije rekla misli li na Perzijski ili Piranski, ali vjerojatno je riječ o ovom prvom).
Nametnula je teme o željeznoj zavjesi, etnopolitičkoj ulozi NK Rijeka u jugoslavenskoj nogometnoj ligi, ulozi Praljka u obrani nacionalnih interesa (Bandića podržava jer vjeruje u presumpciju nevinosti, ali će ga podržavati i ako ona bude sudski srušena, a Praljka cijeni unatoč pravomoćnoj presudi).
Miroslav Škoro želi otpuhati i Kolindu i Plenkovića u paket aranžmanu. Čim pobijedi, pozvat će Plenkovića na ostavku i raspisivanje novih izbora. Odmah će raspisati dva referenduma. Prvi bi bio o ovrhama a drugi o zabrani rada nedjeljom.
Prvi potez Zorana Milanovića neće biti ništa. On ne nudi poteze nego sebe, svoj karakter i osebujnu ličnost.
S vremenom će oni rezultirati povratkom dostojanstva funkciji koju je opisao nepotrebnom i besmislenom prije no što se njemu osobno učinila potrebnom a samim tim i smislenom.
Mislav Kolakušić će ulogu predsjednika unaprijediti u ulogu Kralja Sunca. On ima više prvih poteza - povećat će sebi plaću na 70.000 kuna, desetkovati broj savjetnika, promijeniti sustav u zemlji u predsjednički, pa će on diktirati tko će biti premijer, ustavni suci, predsjednici kućnih savjeta, čelnici Braće hrvatskog zmaja i drugi. Vrapce na Pantovčaku će unaprijediti u sive sokolove a broj uhićenih razbojnika u zemlji nakon preuzimanja vlasti iskazivat će se troznamenkastim brojevima. To će podsjećati na neke nedemokratske režime, ali ovog puta neće biti uhićivani nevini ljudi, samo krivci i najgadniji razbojnici koji su nam oteli državu. Dejan Kovač pokušat će od Hrvatske napraviti čestitu zemlju u kojoj će vladati protestantska etika i duh kapitalizma, a u korektnim i fer utakmicama neće biti potplaćenih sudaca ni preplaćenih igrača po “vezi”.
Dario Juričan, premda nešto mlađi, realnije gleda na svijet oko sebe. On Hrvatskoj nudi korupciju, mito, dogovore, podvale, muljaže, ortakluke i kumstva. Već viđeno i pomalo otrcano, ali pošteno.Svoju ponudu Hrvatima definira kao onu koja se ne može odbiti. Nedjeljko Babić kaže da nije ljuti desničar nego čovjek na ekvidistanci između Velikog Trgovišća i Kumrovca, a želi jedinstvo svih triju narječja.
Ivan Pernar nudi izlazak iz NATO-a, vijetnamske monetarističke recepte itd. Katarina Peović vjeruje da je kapitalizam, koji je nakon 600 godina gdjegdje poprimio ljudski lik, dobar uzor za socijalizam koji ona nudi. Nekoliko stoljeća strpljenja i bit će to odličan sustav. Anto Đapić nudi hrvatizaciju Hrvatske, ljute trave za ljute rane, ukratko - više desnice. Dalija Orešković pročitala je Ustav i niz zakona pa ispisala detaljan program promjena, koji - premda je riječ o minucioznom dokumentu - vjerojatno nitko neće čitati; metropolu nam vodi čovjek koji je prvu knjigu Dostojevskog pročitao tek u Remetincu, nadamo se ne i zadnju, premijer mu drži ljestve, Saborom često predsjeda diplomac resavske škole - to su odreda ljudi koji vjeruju u devizu “knjiga je zlo”, a od ozbiljnije literature ih zanimaju jedino čekovne knjižice. Pobjednik će, ipak, biti važan jer će anticipirati rezultat parlamentarnih izbora.