Za crkvu me vežu mnoge uspomene. Naprimjer, uvijek kad sam na njivi i čujem zvona, odmah znam koje je vrijeme. Sada toga više nema, Kravarsko je utihnulo... Normalno da mi je teško, bila je simbol cijelog mjesta, ali protiv prirode se ne može, kazao nam je stariji mještanin, koji je zajedno sa svojih 50-ak sumještana bez daha pratio prve poteze bagera koji će njihovu crkvu kroz sedam dana sravniti sa zemljom, kao da nikad nije ni postojala.
POGLEDAJTE VIDEO
U ponedjeljak, gotovo tri mjeseca nakon što je petrinjski potres razorio Baniju i njegovu okolicu, započelo je kontrolirano rušenje crkve Uzvišenja Svetog Križa u Kravarskom, nedaleko od Velike Gorice. Ona je osim brojnih objekata, također pretrpjela značajna oštećenja i postala simbolom stradanja, a fotografije urušenog tornja obišle su Hrvatsku i Europu.
S obzirom na popucane zidove, urušeni toranj i uništene orgulje, crkva je dobila crvenu naljepnicu i postojala je velika opasnost od urušavanja. Iako teško, mještani su morali prihvatiti da od njihove crkve neće ostati ni zidovi, no nadaju se da će ubrzo izgraditi novu, otporniju na podrhtavanje tla. Lakše im je pak, jer su uspjeli spasiti dio stare jezgre - zvona i većinu crkvenog inventara.
- Sada se mise drže u jednoj prostoriji koja se nalazi nedaleko od mjesta gdje je bila crkva, lijepo je zaista, ali nije to to - kratko nam je kazala jedna mještanka.
Prije samog rušenja, Kravarčani su se od stare crkve oprostili molitvom, a nakon govora potpredsjednika Vlade i ministra branitelja Tome Medveda, župnika Siniše Blatarića, načelnika Kravarskog Vlade Kolarca te župana Zagrebačke županije Stjepana Kožića, bager je zadao svoj prvi udarac. Krenuo je oprezno 'trgati' komad po komad zida, vrha tornja prema dnu, kako ne bi došlo do dodatnog urušavanja i još veće štete. Kraj radova se predviđa za maksimalno 10 dana, a tek onda će se vidjeti može li se izgraditi nova crkva na starom mjestu, jer također postoji opasnost od klizišta.
- Živimo pored crkve cijeli život. Nakon što nas je potres sve uzdrmao izašli smo van na ulicu, i kada smo vidjeli da tornja nema i da crkva gori, noge su mi se odrezale. Bio je to strašan prizor. Bespomoćno smo stajali kao sad i gledali kako naša crkva nestaje u oblaku prašine. Teško je to zaista - rekla nam je potresena mještanka.