Sirijska obitelj Ale i Abdulkadera Alsuarija s troje male djece otišla je u petak iz Zadra. Abdulkader kaže kako su još u Hrvatskoj, no da razmišljaju o povratku u Tursku, iz koje su i stigli početkom godine kao ratni izbjeglice iz Sirije.
Otac obitelji frustriran je jer nisu našli način da pomognu sinu kojem je potrebna operacija niti su dobili smještaj koji bi im odgovarao.
- Maleni je sa sedam mjeseci slomio kost iznad zgloba, koja je krivo zarasla. Liječnik u zagrebačkoj Klaićevoj bolnici rekao im je da će dijete operirati kad napuni tri godine, što će biti ovaj mjesec. No prije operacije trebao je napraviti magnetsku rezonanciju. Ali dobio je termin u prosincu. Deformira mu se koljeno, boli ga i potrebna mu je hitna intervencija. Rekli su mi da idu jer su frustrirani zbog neizvjesnosti i nemogućnosti rješavanja smještaja i operacije za dijete. Nisu to mogli trpjeti - kazao nam je Mladen Ninčević, poduzetnik u čijem su hostelu izbjeglice smještene.
Abdulkader Alsuari među prvima je izišao iz hostela i dobio smještaj te se zaposlio kao pekar. U Zadar su stigli početkom siječnja s još šest obitelji u sklopu pilot projekta preseljenja sirijskih izbjeglica. Obitelj je ogorčena pasivnošću službenika Međunarodne organizacije za migracije (IOM) i radom Središnjeg državnog ureda za stambeno zbrinjavanje, preko kojega im je osiguran smještaj.
- Kod nas u hostelu boravili su tri tjedna. Kazao mi je da smještaj koji im je omogućio Državni ured nije adekvatan za njih petero i odmah se drugi dan vratio k nama i rekao da ide u Zagreb. Razgovarali smo i smirio sam ga, te su se preselili u ‘penthouse’ stan naše tvrtke, koji je trenutačno bio prazan, dok im se ne nađe stan koji bi im odgovarao. Napravili smo to mimo programa, da premostimo jaz dok se ne nađe primjeren smještaj za njih petero. Tamo su bili 80 dana, a u nekoliko navrata smirivao sam ga jer je bio frustriran zbog lijenosti IOM-a i nebrige Ureda za zbrinjavanje, koji su bili vrlo pasivni. Mi smo ih primili besplatno na smještaj izvan programa, platili režije za njih i čak pronašli odgovarajući smještaj po istoj cijeni stana koji im je država plaćala. Ali dva tjedna nitko nije reagirao i ljudi koji su im trebali iznajmiti stan našli su druge podstanare - kaže Ninčević.
Dodaje kako je slao mailove, objašnjavao nadležnima da je čovjek frustriran i da probleme treba rješavati.
- Dobio sam birokratsku listu poslova koje su obavili, kao da to nešto znači. Treba riješiti problem. Ti ljudi nalaze se u stranoj zemlji, ne govore jezik i treba im neko pomagati, reći im kamo da idu kad ih, primjerice, boli zub. Policija je svoj dio posla odradila vrhunski, ali IOM i Ured za stambeno zbrinjavanje nisu - smatra Ninčević.