Molila sam liječnika da ga ne pušta, izjava je majke 19-godišnjeg napadača na djecu koja je otvorila pitanje zašto nije bio zadržan u bolnici zbog mentalnog poremećaja od kojeg se liječio. Inspekcija provjerava je li bilo propusta u zagrebačkoj bolnici Jankomir, ali stručnjaci objašnjavaju da je prisilna hospitalizacija rijetka i da je u konačnici određuje sud. Iz udruge koja pomaže u rehabilitaciji osoba sa psihičkim poremećaj apeliraju na građane da ne generaliziraju i dodatno stigmatiziraju sve osobe s mentalnim bolestima.
Osoba na liječenje treba pristati dobrovoljno, a samo u iznimnim slučajevima po strogoj zakonskoj proceduri može biti prisilno zadržana.
- Nije dovoljno da osoba ima neku vrstu mentalnog poremećaja, nego ona mora biti opasnost ili za svoj ili tuđe živote i okolinu kako bi bila prisilno zadržana. Takav prijedlog na osnovu stručne procjene daje psihijatar, ali mora obavijestiti nadležni županijski sud. Osoba ima i pravo na odvjetnik, a samo sud može odrediti da i ostane prisilno zadržan - obrazlaže Slađana Štrkalj-Ivezić, pročelnica Zavoda za socijalnu psihijatriju zagrebačke bolnice Vrapče.
Ako psihijatar procjeni da osobu treba zadržati, obavještava Županijski sud, a sudac u roku 72 sata mora posjetiti osobu. Profesorica Štrkalj-Ivezić kaže da se većina oboljelih dobrovoljno prijavljuje, a da su prisilna zadržavanja rijetkost. I to što je osoba, kao napadač, ranije pokušala suicid nije razlog za zadržavanje, ali jeste podatak koji se uzima u obzir.
- Ima puno osoba koje su imale suicidalne misli, ali ih u tom trenutku nemaju ili su prošla liječenja. To ne može biti glavni razlog. Osoba bi se prisilno zadržala, ako je u takvo psihotičnom stanju da krivo doživljava stvarnost. Primjerice, bez dokaza tvrdi da će ga susjed ubiti, a ona poručuje da će to spriječiti tako da naškodi susjedu - objašnjava psihijatrica.
Kristina Jandrić, dopredsjednica udruge Svitanje koja se bavi rehabilitacijom i pomoći osobama sa psihičkim poremećajem kaže kako je jako loše što dio građana predlaže njihovu izolaciju i micanje iz društva.
- Ovaj grozni događaj potiče niz negativnih komentara, od toga da ih treba zatvoriti na Goli otok, čak i da djeca idu u posebne škole. To je nešto što nas vraća 100 godina unatrag i povećava stigmu. Ne treba generalizirati i nisu sve osobe s mentalnim bolestima ubojice - kaže Jandrić.