U Europi bjesne prosvjedi prijevoznika protiv sve većih cijena goriva, a u Hrvatskoj šutnja. Nema štrajkova, vozača ni ribara, tek prijetnje. Zašto?
Vidi originalni članak
Slike iz Portugala i Španjolske izgledaju kao povratak u kameno doba. Prazne police trgovina, kilometarske kolone kamiona na cestama, slomljena stakla na kamionima vozača koji se nisu solidarizirali sa štrajkašima, galama, znoj i suze očajnih kamiondžija koji ne mogu preživjeti uz nove cijene nafte.
U Hrvatskoj druga slika - šutnja. Nema štrajkova, vozača ni ribara, tek prijetnje. Zašto? Jesu li naši prijevoznici i ribari bogatiji pa lakše amortiziraju povišenje cijene derivata, je li možda riječ o tradicionalnoj hrvatskoj šutnji, srednjoeuropskoj pristojnosti masa koje se ne bune bez velike nevolje, ili je riječ o nekom trećem motivu? Kojemu? Slijede li i kod nas nestašice, prosvjedi, pobune?