Policajka Željka M., majka jednogodišnjeg djeteta, živi u Trpinji, selu nedaleko od Vukovara, a radi na međunarodnom graničnom prijelazu Bregana. Svakoga dana ona do posla i natrag mora prevaliti 660 kilometara,  a za to joj je potrebno oko 15 sati, i to ako ne kasne vlakovi ili autobusi, piše Večernji list. 

Ako radi od sedam sati ujutro, Željka na posao kreće u 23 sata kako bi stigla na vlak koji iz Osijeka u Zagreb kreće u 23.50 sati. Do Osijeka je netko mora odvesti automobilom. Put vlakom traje četiri sata. Na zagrebačkom kolodvoru lovi autobus koji vozi u Samobor. I onda u Samoboru traži prijevoz, ili kolegu ili taksi, s kojim napokon dolazi do radnog mjesta. Nakon što joj završi smjena u 19 sati, Željka se vraća istom rutom i kući. U najboljem slučaju, u toplini vlastita doma je oko dva sata poslije ponoći.

Susjedi i prijatelji strahuju za njezino zdravlje

Željka ovako radi od 1. travnja ove godine kada se na posao vratila nakon rodiljskog dopusta. Željkini prijatelji i susjedi kažu da njene radne smjene traju po 12 sati, a da na put potroši 15 sati. U strahu su za njeno zdravlje jer smatraju da čovjek takav ritam ne može dugo izdržati. 

Navodno je Željka već u nekoliko navrata tražila premještaj u PU vukovarsko-srijemsku ili PU osječko-baranjsku, ali je odbijena. 

Radi u smjenama po 12 sati, odnosno 12 sati radi pa je 24 sata slobodna, pa opet 12 sati radi poslije čega je 48 sati slobodna i tako redom. Mjesečno u prosjeku ima 15 smjena pa će tako samo u travnju prijeći oko 9900 kilometara. 

Putni troškovi su joj veći od plaće

Nevjerojatan je podatak da za putne troškove Željka dobije 6435 kuna ili 0,65 kuna po kilometru, a to je više od njene mjesečne plaće.

Iako su joj odbili premještaj, policija svakodnevno provjerava dolazi li Željka u slobodno vrijeme kući.