Posjet Josipa Broza Tita Vatikanu 1971. godine izazvao je svjetsku senzaciju. Tito je bio prvi komunistički državnik koji je posjetio Svetu Stolicu. Diplomatske odnose s Vatikanom prekinuo je 1952. zbog Stepinca, premda je već 1945. bio neprijateljski raspoložen prema Crkvi. Svećenicima je tad rekao: "Moram vam kazati, da ja kao Hrvat i kao katolik nisam bio zadovoljan s držanjem katoličkog svećenstva u ovim teškim historijskim momentima, koji su koštali velikih žrtava". No, ipak je dodao da ne osuđuje svećenstvo uopće.

Titov posjet Vatikanu dogodio se nakon nekoliko godina tajne diplomacije. Beogradski publicist Peđa Radosavljević u knjizi 'Odnosi između Jugoslavije i Svete Stolice 1963-1978', tvrdi da je Tito od 1963. do 1978. godine imao razvijene tajne odnose s Vatikanom. Navodno se više puta tajno sastao s papom Pavlom VI., predvodnikom modernizacije Crkve. Službeno su se sastali jednom, 29. ožujka 1971. Tito je, prema mišljenju nekih analitičara, u to doba shvatio da od SSSR-a neće biti ništa, pa se počeo okretati Zapadu. Jedan engleski vladar prvi je put posjetio Vatikan 1980., kad je engleska kraljica Elizabeta posjetila Ivana Pavla II. Otok je s Gradom Državom, naime, još od Henrika VIII. bio u lošim odnosima, pa je to jasnije zašto je odlazak vodećeg komuniste svijeta izazvao planetarno zaprepaštenje.

Spasio Draganovića od likvidacije

Čini se da je misteriozni povratak svećenika Krunoslava Draganovića u Jugoslaviju 1967. bio u uskoj vezi s tim događajem. Tito je, prema jednoj interpretaciji, Draganovića – koji je u Rim otišao 1943. kako bi isposlovao prelazak NDH na stranu zapadnih saveznika – spasio likvidacije koja mu je prijetila od CIA-e, s kojom je Draganović dugo surađivao. Amerikancima je odgovaralo približavanje Tita Vatikanu, jer je značilo slabljenje Istočnog bloka.

Iz deklasificiranih izvješća američke tajne službe koje je potpisivao kao dr. Fabiano ili Dynamo, vidi se da je Krunoslav Draganović bio koordinator agenata CIA u Jugoslaviji.

"On nam je zlatan izvor. Kao svećenik vrlo lako može putovati u Njemačku, Švicarsku, Austriju i odatle bi kontaktirao s izvorima u Jugoslaviji, uglavnom uz pomoć emigracije" piše u dossieru Draganović.

Prema izvještaju od 8. srpnja 1959., Draganovićev popis izvještaja je sačinjavao -"dotok oružja u i iz Jugoslavije, lociranje vojnih radarskih sustava, podatke o političkom pritisku Hruščova na Tita, procjene na temu kakve su podjele unutar jugoslavenske vlade, analiza odnosa Jugoslavije sa susjednim državama, naređenja borbenim jedinicama JNA, šifre JNA".

Draganović: "Da ja sam bio špijun"

U dokumentima Udbe, vidi se da je Draganovića nakon povratka u Jugoslaviju ispitivao obavještajac Josip. Prema feljtonu "Špijun u mantiji", koji je objavljen 1987. godine, ti su razgovori tekli ovako:

- Vjerujem, profesore, da nećete poreći da ste za gotovo sve ove godine koje ste proveli u emigraciji bili višestruki obavještajac, upitao je isljednik Službe državne sigurnosti.

Draganović se glasno nasmija:

- Zašto tako, gospodine? Zašto lijepo ne kažete: Vi ste profesore bili špijun. Tako se kod nas kaže ako se ne varam.

- Špijun tako ružno zvuči, nisam hteo da Vas uvrijedim.

- Isto je to. Bilo i ostalo. I ostat će, gospodine. Da ja sam bio špijun!

Posebno mjesto u saslušavanju Krunoslava Draganovića zauzimale su njegove veze s Andrijom Artukovićem.

U Americi bio gost kod Artukovića

- Kad ste boravili u Americi sreli ste se s Andrijom Artukovićem .

 - Jesam, bio sam njegov gost na jednom ručku. To je bilo 1961. godine. Posjetio sam ga u Suffisideu kod Los Angelesa. Živi tamo sa suprugom i petero djece, a ja ga znam još iz školskih dana kad je bio u katoličkom studentskom društvu, struji orlovsko - križarskoj. On je bio ustaški ministar unutarnjih poslova, ali mi se uvijek činilo da je pravu vlast nad njim imao Eugen Kvaternik. Inače, sad na njega svi motre. I Srbi i Židovi, pa ga zato čuva američka policija i neka specijalna straža. Ipak, poslije razgovora s njim, shvatio sam da ga ništa više ne zanima i da sigurno ne radi za neku stranu tajnu službu.

Agent Josip Špebaz detaljno se raspitivao o kontaktima njemačke tajne službe s Draganovićem i vezama sa štakorskim kanalima. Stalno je imao osjećaj da iz profesora izvlači manje nego što mu je sam mogao reći. Negdje je očito griješio u ispitivanju.

- Znači, sutra u isto vrijeme gospodine?

- Ne profesore. Nećemo se sutra vidjeti.

Agent Milan preuzeo je slučaj. Bez razmišljanja. Pozvao je Draganovića odmah izjutra na razgovor. Svećenik je stigao u dogovoreno vrijeme.

- Izvolite samo profesore. Ja sam vaš novi isljednik.

- A gospodin Josip, što je s njim?

Draganović: "Zvali su me Salcberger"

- Josip radi na jednom drugom slučaju. Profesore, ja sam prelistao dosadašnji dosje. Nisam čitao baš najpažljivije, pa se nemojte ljutiti ako vam neka pitanja postavim, a vi ste na njih već odgovarali. Vi ste profesore, prije nekoliko dana rekli da ste s njemačkom obavještajnom službom kontaktirali isključivo pismeno, uglavnom preko posrednika. Znači li to da ste se potpisivali punim imenom?

- A, ne, gospodine. Moje ime u njemačkoj kartoteci je bilo pod šifrom. Zvali su me Salcberger, u mene su uveliko sumnjale i ustaše.

- Otkud baš taj nadimak?

Pavelić nije vjerovao Draganoviću

 (Ante Pavelić nije vjerovao Draganoviću iako ga je ovaj spasio. Nije posrijedi bilo samo političko razmimoilaženje u kojem je Pavelić inzistirao da budu pobijeni ili zastrašeni svi koji se s njime ne slažu. Razlog je bio samo Pavelićev bijeg. Naime, Pavelić je u Argentinu trebao krenuti 1947., ali je odlazak odgodio poslije onoga što se dogodilo generalu Vladimiru Krenu, zapovjedniku NDH zrakoplovstva. Naime, Kren je taman pred bijeg iz Genove skinut s broda s još nekoliko desetaka Hrvata, da bi svakoga saslušao britanski službenik Steven Clissold koji je odmah izdvojio Krena i još dvojicu ustaša koje su talijanske vlasti izručile SFRJ. Kren je na saslušanju rekao kako je u zatvoru čuo da popis onih koji će biti izručeni Jugoslaviji pravi nitko drugi do Krunoslav Draganović. Kren je 2. prosinca 1948. strijeljan. Pavelić je pomislio da je prava meta bio on, jer se samo pukim slučajem nije našao na tom brodu. Za izdajnika je označio Draganovića.)

- Znate, to bi trebalo značiti Tuzlak. Rodom sam iz Brčkog, a taj grad je pripadao okrugu Tuzla i valjda zbog toga takva šifra. I kad se raspala suradnička mreža Nijemaca među ustašama, ja sam pristao i dalje surađujem, pod uvjetom da to ostali ne znaju. Oni su se već uveliko bavili spletkama, kao tko je imao ljubavnicu, tko je s kim u zavadi i tome slično. To mene nije zanimalo, ali jeste Amerikance i oni su preuzeli dio kontakata koje su nekad imali Nijemci. Čak su mi neki iz hrvatske emigracije prijetili i smrću, pa sam od Talijana dobio obezbjeđenje na neko vrijeme.

Draganović je volio putovati

- Posljednjih godina radili ste u Austriji gdje ima dosta naših iseljenika. Jeste li s njima kontaktirali?

- Svakako gospodine, svakako, ali ne kako bih Njemačkoj službi davao informacije iz Jugoslavije . Znate, oni su od mene tražili delikatnije informacije, jer su me tretirali kao obavještajca više klase. Kad je riječ o Jugoslaviji najviše sam se interesirao za kardinala Šepera i to je manje - više sve.

Draganović je volio putovati i kad god bi mu se ukazala prilika odlazio je iz Rima. Prema vlastitom kazivanju, više od 200 puta putovao je u Južnu Ameriku, Kanadu i SAD. Na svakom putovanju vješto je koristio priliku da pored službenog obavi i neki posao za neku od obavještajnih službi za koje je radio.

Putovanja dosta koštaju, tko je sve to plaćao, profesore?

Kako kad. Uglavnom onaj tko me je slao na put. Rijetko sam plaćao sam svoja putovanja.

(...)

U Argentinu je prošvercao "mesara iz Lyona"

Najkrupnija zvjerka koju je Draganović prošvercao u Argentinu bio je SSovac Klaus Barbie, "mesar iz Lyona". Učinio je to – to se saznalo puno kasnije – uz pomoć američke obavještajne službe.

Osobno je George Nigoy iz salzburškog CIC otpratio Klausa Barbija do Trsta i predao ga u ruke Draganovića koji mesaru iz Liona daje identitet Klaus Altman i smješta ga na brod za Argentinu, a dalje putem u Boliviju u kojoj Barbie radi za desničarsku vladu sve do 1983. kad ga vlada Bolivije izručuje Francuskoj koja ga osuđuje na doživotni zatvor, ali ovaj umire 1991. poslije deset godina robije.

U danima priprema Barbija i njegove obitelji za put u Latinsku Ameriku, zločinac SS iz Lyona i gladak svećenik su se sprijateljili.

- Zbog čega mi pomažeš? - upitao je Barbi Draganovića.

-Iz pukih humanitarnih razloga. Pomagao sam i protestantima i katolicima. Njih je bilo oko 200. Mi antikomunisti moramo da sačuvamo rezervu na kojoj ćemo graditi budućnost...

Krunoslav Draganović 1967. je na misteriozan način završio u Jugoslaviji, a okolnosti njegova prelaska nikad nisu posve razjašnjene. Knjiga "Ustaški James Bond", koja je u prodaji na svim kioscima po 19,90 kuna, otkriva kako je Udba pripremila njegov prelazak jugoslavensko talijanske granice.