Hrvatski građani jednu lekciju naučili su napamet: našim političarima nije moguće vjerovati. Lažu dok zinu, a najviše - uostalom, kao i u cijelom svijetu - u vrijeme izbora. Boreći se za glasove, premijer se zaklinjao da će braniti cijenu benzina Eurosuper 95 na 8.00 kuna. Odmah nakon izbora skočila je na 8.09 kuna. Je li INA iskoristila razdoblje "tehničke vlade" da nekažnjeno digne cijene, ili je Sander iskoristio činjenicu "tehničke vlade" da ne ulijeće u okršaj s INA-om? Prema mišljenjima stručnjaka poput Davora Šterna, Vlada je pogriješila kad je uopće odlučila štititi cijenu nafte. Štern vjeruje kako se građane na taj način spriječava u nužnoj spoznaji da je vrijeme jeftinih energenata definitivno iza nas, i da se treba učiti štednji. Rigoroznoj štednji! Ne mora se, smatra Štern, jedan čovjek voziti u jednom automobilu kao da živimo u Kataru ili Venezueli. No ako ta logika vrijedi za benzin, vrijedi li i za komunalne usluge u Zagrebu? Moraju li građani štedjeti na hrani zato što se gradonačelnik upustio u investicije koje može pokriti samo blagajna puno bogatijih gradova? Je li postbožićno poskupljenje u Zagrebu odraz nužde ili cijena Bandićevih faraonskih ambicija?