Ekstaza koju je u Berlinu izazvao Barack Obama, kojega je u Tiergarten došlo gledati više od 200.000 ljudi, bez presedana je. Toliko ljudi mogao je privući pokojni papa Ivan Pavao Drugi, Mick Jagger - ali ne sam, nego sa svojim kvintetom - i nitko drugi. Osobito ne iz svijeta politike.
Obamu mnogi vide kao novog Kennedyja. Senator iz Illinoisa je mirotvorac. On želi odmah povući vojsku iz Iraka, okrenuti Ameriku, a time i cijeli svijet, pacifizmu, suradnji, novom dobu s manje konflikata. Upravo kao i Kennedy - i mnogi, baš zato, vjeruju da će slično i svršiti. Kritičari, poput Engdahla, tvrde pak da je Obama samo maneken lijepog izgleda, konce čije politike će i dalje vući moćni savjetnik Zbigniew Brzezinski, dakle, ono što je stari Galbraith zvao "vojno-industrijski kompleks". Amerika, naime, nakon Drugoga svjetskog rata gotovo neprestano negdje ratuje: danas je to Irak, sutra Iran, jučer Vijetnam, Panama, Koreja... Može li Obama preokrenuti kurs američke politike ili će njegovo novo lice tek zamaskirati staru politiku? Prodaje li Obama nadu ili iluziju?