Novinarčina po zanimanju i vokaciji, Vladimir Matijanić je iza sebe ostavio priču života - pokazao je kako u Hrvatskoj umiru čestiti ljudi koji nemaju ili ne povlače vezu čak ni onda kad umiru.

Ne, to nisu naivčine koje vjeruju u bolesno zdravstvo, nego ispravni ljudi, do posljednjeg daha. Na drugoj strani tabora su oni koji će to omalovažavati, jer Matijanić nije imao, odnosno nije pokrenuo veze kako bi se spasio. Umjesto toga, bjesomučno je zvao Hitnu pomoć i infektologiju, jedva govoreći, ali moleći za liječničku pomoć.

Užasno je mučno slušati objavljene snimke razgovora Vladimira i sustava. Poslušajte njegove vapaje liječnicima i njihove hladne, bešćutne odgovore. “Jebi ga...”, kaže mu dežurni liječnik telefonom na odgovor da se nije cijepio.

E, jebi ga, doktore, čovjek je umro.

Je li bolnica baš toliko puna COVID pacijenata da Vladu nije mogla primiti? Što, vrag prišu odnija, dežuralo se na Oluju pa pacijenti trebaju platiti smrću?

Zar je Boga u ovoj državi potrebno nazvati da bi se dobila liječnička pomoć?

Matijanićev je “krimen” što nije zvao elitu, koja se hvali kako pomaže onima koji nazovu. Zar je liječnička pomoć rezervirana samo za one koji “dobro potežu”? Zdravstvo smo pretvorili u elitni klub onih s vezama i parama, koji smiju živjeti, dok na dnu ljestvice, u mukama, umiru beznačajni ljudi koji su samo htjeli biti ispravni. Zdravstvo nam je bolesno, bolesno do truleži i izliječiti ga mogu samo radikalne promjene, no prije svega radikalna promjena moralnog sklopa.

Hoćemo li kažnjavati i neliječenjem ubijati ljude jer se nisu cijepili, a nisu jer im je netko u istom tom zdravstvenom sustavu možda tako preporučio?

Toliko je kakofonije bilo oko cijepljenja kad su imunokompromitirani bolesnici u pitanju - toliko da je potpuno shvatljivo što nisu bili sigurni čijem se mišljenju prikloniti.

Sustav je, počevši s tim korakom pa nadalje, ubio novinarčinu Vladu Matijanića. I tko zna koliko još ispravnih.