Velika sreća u obitelji Milinović! Buba, njihov prekrasni pas jazavčar, ponovno je kod kuće, sa svojim vlasnikom. Gotovo mjesec dana trajala je velika potraga, Milan Milinović (74) tražio ju je otkako je nestala u vikend naselju Novo Zvečevo kraj Požege. Kradljivci su je namamili i jednostavno ukrali, oteli, odveli... Netko drugi na njegovu mjestu možda bi odustao, ali Milan se zarekao da će je pronaći. Potrajalo je gotovo mjesec dana, ali na kraju je uspio.
- Ne mogu vam opisati kolika je to radost. Kao štene sam je dobio od prijatelja i s nama je više od dvije godine. Postala je dio naše obitelji. Ona uvijek ide sa mnom, bilo gdje da putujem po Hrvatskoj ili u Njemačku. Teško mi je bilo kad sam policiji morao reći kolika je njezina vrijednost jer to je neprocjenjivo. Zahvaljujući dobrim ljudima i veterinarima iz Pitomače pronašao sam našu mezimicu. Drago mi je i zbog kćeri koja se trenutačno bori s bolesti u Njemačkoj. Kad su mi javili da je Buba pronađena, pohitao sam u Pitomaču, u mjesto u kojem nikad nisam bio. Put je bio dug kao vječnost, ali pomisao da ću je opet maziti olakšala mi je put. Policija će dalje postupati prema onima koji su je odveli, ne želim se s njima više vidjeti - rekao je u subotu Milan dok se spremao u Njemačku s Bubom da posjete njegovu kćer u bolnici.
- Odveo sam je veterinaru, dali su joj lijekove i primila je infuziju. Pretpostavljam da je zbog toga što su je držali nepoznati ljudi odbijala hranu. Voli ljude, ali nije prihvatila one koji su je na silu odveli od mene - rekao je Milan.
Njegov prijatelj Željko nam je ispričao da nisu prestali tražiti Bubu. Kao da su nekakvi inspektori saznali su sve, tko je i kako namamio Bubu u auto te je odvezao. Angažirali su za pomoć i Udrugu lovaca.
- Otišla je s mojim psom u blizinu kuće. Nakon nekog vremena se moj pas vratio, ali ona ne. Računao sam da je tu negdje, doći će. Vrijeme je prolazilo i kako se nije pojavila do jutra, odlučili smo nestanak prijaviti policiji. Od poznanika sam doznao da su taj dan u naselju bili neki ljudi koji su mamili moga psa i Bubu da uđu auto. Moj nije htio, ali Buba je prilazila svakome i oni su je odveli. Angažirao sam prijatelje lovce, jer imamo Udrugu lovaca koji imaju lovačke pse. Odmah smo angažirali sve da kontroliraju bazu čipiranih pasa i vrlo brzo su došli do Bube - rekao je Željko.
- Kad sam došao u Pitomaču, ti ljudi počeli su se izmotavati kako su slučajno pronašli psa, da je pet dana kod njih i da im dam nešto novca. Možeš misliti! Nije mi palo na pamet, jer u istom trenutku sam bio radostan, ali i ljut - rekao je Milan dodavši kako jedva čeka odvesti Bubu kod kćeri.
- Buba je u stanju spavati na njezinim nogama, odnosno ležati ispod kreveta od 11 do 17 sati, koliko znamo biti tamo. Inače, išao sam u Centar za rehabilitaciju ‘Silver’, gdje sam pratio kako obučavaju pse. Tako je i naša Buba svladala vještine terapijskoga psa i jako je privržena ljudima. Bio sam zato potpuno očajan kad je nestala, ne zbog njezine vrijednosti kao pasmine, nego činjenice da nema tih novaca za koje bih je ikome dao. Ona je melem za moju kćer, naravno, i za mene, i volimo zajedno piti kavu, tako da mi sjedi u krilu cijelo vrijeme, i stvarno je pitoma - rekao nam je Milan.