Fotorobot su jedno vrijeme radili na računalima u Centru za vještačenje ‘Ivan Vučetić’. Ipak, oni nisu bili dovoljno dobri, pa policajci uvijek zovu nas crtače, rekao nam je na početku razgovora Mario Posavec (60).

Broj telefona tog umirovljenog kriminalističkog tehničara i samoukog crtača često je na listi brzog biranja kriminalista diljem Hrvatske. Tijekom 25-godišnje karijere stekao je vrhunsku reputaciju među kolegama iz policije. Mirna ruka, našiljene bojice, staloženost i, naravno, slikarski talent njegov su recept za hvatanje svih vrsta kriminalaca.

- Prvo sam crtao na očevidima. Vidjeli su talent pa su me pitali bih li radio fotorobot. Nakon mirovine glas o meni se proširio i izvan Primorsko-goranske županije pa me sad zovu iz cijele Hrvatske - skromno kaže Posavec.

Na pitanje koliko ih je nacrtao, zamislio se i rekao da i on sam više ne zna broj. Procijenio je da je, dok je radio, nacrtao oko 500 sumnjivaca, a u mirovini barem još njih 150. Kamere mu nisu otele posao, ali ni hobi u koji se transformirao.

- Prije je bilo puno tih razbojništava koja su radili takozvani ‘kokošari’. Nisu zaštitili lice kod pljački pa smo više i crtali. Danas su se valjda opametili pa nose maske - rekao nam je crtač.

Službeno ne postoji neki postotak uspješnosti koliko fotorobot utječe na razrješenje slučaja. Uspjeh fotorobota, kaže nam tehničar, uvijek je u osobi koja opisuje, a ne u njegovu crtaču.

- Ja ću uvijek nacrtati portret osobe, no svjedok me mora navoditi - rekao nam je Posavec. No taj dio nije nimalo lak. Kriminalac se obično na nekome mjestu zadrži nekoliko sekundi ili minuta te ga netko mora opisati. Svjedocima je teško opisati lice osobe kraj koje žive cijeli život, a pogotovo kad su pod stresom. Djeca imaju najbolju percepciju i fotografsko pamćenje.

- U jednom slučaju dijete nam je opisivalo situaciju u kojoj ga je netko napao i ubacio u auto. Nije znalo opisati osobu, no opisalo je sve detalje kokpita auta pa sam to crtao. Odmah smo znali koji je auto kriminalac koristio - kaže Posavec. Osim toga, crtao je i razni nakit koji su lopovi ukrali ženama.

- Nisu imale fotografiju pa smo uzeli papir i olovku kako bi prepoznali lančiće - prisjeća se.

Detalji drastično mijenaju izgled

Najvažnije je, u poslu crtača, znati kad stati s crtanjem. Svaki novi detalj na crtežu drastično mijenja izgled. On smije oblikovati samo ona anatomska obilježja. Ako je netko deblji, lice je šire. Mršavi, pak, imaju izraženije jagodice.

- Ljudi se najviše toga sjete u prvih 15 minuta crtanja. Sve ostalo je nadogradnja - kaže Posavec. Prosječna izrada fotorobota traje od pola sata pa čak i do dva sata. Crtač uvijek mora karikirati taj izgled, a lice koje dobije samo sliči sumnjivcu.

Pomagao je i Slovencima

- U jednom slučaju kradljivac je imao afrofrizuru, a to je tada bilo rijetko. Nacrtali smo ga i odmah pogodili o kome je riječ - nasmijao se crtač i dodao kako taj posao ponekad nije bio nimalo jednostavan.

- Policajci iz Slovenije nazvali su moju policijsku upravu i zamolili nas da im pomognemo u crtanju. Naime, zločinac je imao fantomku, no njegove oči su bile specifične. Kad smo ih nacrtali, otkrili smo da vjerojatno nije riječ o muškarcu, nego o ženi - rekao je Posavec.

Većina njegovih djela nikad nije izašla u javnost. Koristila ih je samo policija za potrebe svojeg rada, a dok je mogao, Posavec ih je skupljao u postaji kako bi ih mogao usporediti s fotografijama uhićenih. Ipak, u medijima su završili njegovi crteži napadača na ubijenog novinara Ivu Pukanića iz 2008. te pljačkaša i ubojicu iz Volksbanke u zagrebačkoj Dubravi iz 2013. godine.

Pljačkaš banke je poslije identificiran kao Aleksandar Todorović (32). Tri puta je pucao u zaštitara i sa suradnikom odnio 200.000 kuna. Posavec dodaje kako je neke svjedoke s kolegama prozreo jer su lagali i na ispitivanju i na crtanju.

- Jedna je žena prijavila napad i pokušaj silovanja. Kad je počela pričati, opisala je kriminalca kakvog bismo i vi i ja opisali u bajci - rekao je Posavec.

Drugi problem crtačima stvaraju i starije osobe jer one na ljude gledaju kao na cjelovitu osobu i ne pamte detalje koji bi policiji mogli pomoći u istrazi.

Ljudi izmišljaju napadače

- U jednom slučaju ispitivali smo stariju gospođu koja je za muškarca rekla da je bio ‘ružan ki lopov’. Kakvog god da smo ga nacrtali, ona bi potvrdila da je to on, makar to nije bio taj čovjek - rekao je. Za odrađeni posao mu, kako kaže, ne trebaju zahvale. Na fotorobote gleda kao na pomagalo koje policajcima uvelike olakšava istrage. Iskustvo i kolege su ga naučili da mora pomoći ljudima da se sami prisjete svega.

- Ljudi imaju različite standarde pa kad ih pitam kako je netko izgledao, kažu normalno, no kako to nacrtati? Zato počnem polako i pokazujem što radim. Osoba će me ispraviti ako je nešto smeta, no ja mu ne smijem ništa sugerirati jer to onda neće biti osoba koju je vidio - pojašnjava Posavec. Izrazu lica sumnjivca uvijek pokušava dati nekakav karakter. Bojice će licu dati potrebnu plastičnost da ga ljudi poslije gledaju kao sliku. Iako ponekad sliče karikaturi iz novina, crtač to hvali jer je time zapravo osoba uočila prepoznatljive detalje.

- Napravili smo eksperiment u kojem je sedam studenata opisivalo profesora. Dobili smo sedam različitih opisa, a to pokazuje da ovaj posao nimalo nije lak - zaključio je Posavec.

Crtao je samo oči

Pljačkaš iz Slovenije imao je specifične oči. Pozvali su Posavca da ih nacrta i otkrili da je krivac najvjerojatnije žena. Prvo su mislili da je muškarac.

Djeca najbolje pamte

Ona uvijek kažu što su zapamtila. Jedno dijete je Posavcu opisalo kokpit auta krivca koji ga je napao. Policajci su brzo našli to vozilo.