Dječaci ovakvu dramu nisu mogli niti sanjati, da će ih morati spašavati, da će morati naučiti roniti kako bi izašli van. Ja sam 38 godina u speleologiji pa nikad nisam zaronio u pećini s opremom. To je najekstremniji vid speleologije, a oni su ga morali iskusiti na svom prvom takvom ulasku u pećinu, rekao nam je karlovački speleolog Igor Jelinić zvani Jela (54).
Spašavali su ga četiri dana
On je 8. kolovoza 2007. zapeo u talijanskom podzemnom sustavu Piaggia Bella kad se okliznuo, pao i natukao rame i zaradio otvoreni prijelom noge. Bio je na dubini od 300 metara i četiri kilometra daleko od ulaza. Njegovo spašavanje tada je bilo najveća speleološka akcija spašavanja na svijetu. Preko 150 spasilaca četiri su ga dana izvlačili na površinu. Tek su mu kasnije rekli da su u akciji čak 260 puta morali minirati stijene kako bi ga izvukli na površinu.
- Moje spašavanje i ovo spašavanje djece ipak se razlikuju. Ja sam se do tada 26 godina aktivno bavio speleologijom i razmišljao sam o tome da mi se nešto može dogoditi, da bi me mogli spašavati. Oni na to vjerojatno uopće nisu računali kad su ulazili u špilju - kaže Jelinić. I sam je bio na Tajlandu te je istraživao neke od špiljskih sustava. Rekao da je da su vjerojatno lokalci, koji brinu o špilji, napravili propust i uopće pustili ljude da uđu unutra.
'Sreća da su bili u grupi'
- U Tajlandu ima jako puno špilja i ljude doslovno žive s njima. Monsuni dolaze jako precizno i čudno je da su ih pustili - kaže Jelinić. Dodao je kako tek treba vidjeti kako će se to sve psihički odraziti na njih. Dva tjedna u mraku, bez hrane i opreme, nisu znali što se zbiva i hoće li uopće ostati živi.
- Moglo bi im biti jako teško. Sreća je da ih je bilo puno i da su bili u grupi, bar ja na to tako gledam. Pitanje je bi li preživjeli da ih je bilo samo dvoje - kaže Jelinić.
On se pak, 11 godina od svoje nesreće, osjeća dobro. Kaže da o tome kasnije i nije previše razmišljao i nije prestao istraživati pećine.
Stradavanje je bilo dobro iskustvo
- Ma kod mene vam je to bilo kao kod vozača koji nakon 30 godina vožnje doživi sudar. Čim zacijeliš, sjedneš opet za volan. Doduše ja sam i tijekom vježbi bio lažni unesrećeni pa sam znao kako je to biti na nosilima - prisjetio se Jelinić. Sa svojim spasiocima čuje se još i dan danas, a ostao je aktivan i u Hrvatskoj gorskoj službi spašavanja. Dodao je da je njegovo stradavanje, ali i ostalih kolega bilo dobro iskustvo koje će se prenositi na nove generacije speleologa. Iz njih mogu naučiti dobre stvari.
- Iako sam bio obećao, nisam se ponovno vratio u špilju gdje sam stradao. Ipak to treba dugo planirati i odvojiti vremena. Kad sam postao otac, malo sam stao na loptu - iskren je Jelinić. Napomenuo je kako su mu kao podsjetnik ostale fizičke posljedice.
- Ta noga više nije nije kakva je bila. Bolna je i ukočena, hrskavica se potrošila - rekao je Jelinić.